Da nas ima svakakvih, potvrđuje i priča o sudbini jedne konobarice na koju sam naletio 'listajući' Facebook. Prenio ju je fejsbukovac, ali nije htio reći o kome je riječ, pretpostavljam zato što to sama konobarica nije željela. Prema njoj se neljudski ponio 'gazda' koji je pri tome prevario i državu.
Dakle, gospođa kaže da je konobarila u kafiću dvije godine do trenutka kad se zbog pandemije on morao zatvoriti, zbog čega je prisilno morala ostati kod kuće kao i svi njezini kolegice i kolege. Naravno, nastavlja ona sa svojom pričom, vlasnik kafića uredno je podnio zahtjev HZZ-u za potporu za očuvanje radnih mjesta, što je shvatila pregledavajući popis tvrtki koje su iskoristile tu Vladinu mjeru.
To je njezin novac, no vlasnik kafića, umjesto da joj ga isplati, mislio je drukčije i zadržao ga za sebe. Smatrao je da je suludo da ona uopće očekuje da joj uplati novac na račun zbog toga što ga nije zaslužila jer nije radila taj mjesec. To mu nije bilo dovoljno, nego se čak naljutio na nju kad je zatražila svoj novac i k tome ju je, tvrdi, izvrijeđao i svoj monolog završio prijetnjom kako će se potruditi da nigdje više ne nađe posao. Sigurno joj nije bilo lako slušati te riječi, pogotovo zato što je takvog ponašanja bahatih poslovnih ljudi posljednjih godina bilo sve manje, ne zato što su se upristojili, nego zato što je na tržištu radne snage nedostajalo, među ostalim, i konobara pa su i nepristojni 'gazde' bili povukli ručnu.
'Nezaslužena' plaća
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, rekli su naši stari pa čim je vlasnik kafića osjetio da dolaze ponovo ona stara 'dobra' vremena kad je radnika bilo na lageru, svoj neosporni gubitak u ova dva mjeseca odlučio je barem dijelom naplatiti od svoje zaposlenice. Pri tome je, očito, toliko bahat i bezobrazan da svjesno otme tuđe jer dobro zna da je dužan isplatiti joj novac.
Konobarica je shvatila da joj 'gazda' neće isplatiti plaću, štoviše, zaprijetio joj je pa mu je dala otkaz. Ondje ne navodi postoji li otkazni rok, ali on je definiran Zakonom o radu i traje ovisno o duljini rada u jednoj tvrtki, ali svejedno joj je 'gazda' rekao da neće dobiti papire dok ne iskoristi godišnji odmor i jedino će joj taj godišnji platiti. Zašto će joj platiti godišnji odmor? Pa, jednostavno: prema njegovoj logici, ona u travnju nije radila i 'nije zaslužila plaću', a sad ide na godišnji i za to može dobiti plaću jer je to vrijeme kad ne radiš, ali zaslužuješ plaću. Čovjek, zapravo, nastoji izmusti novac od države i pitanje je hoće li joj platiti i taj godišnji odmor. No pravi je razlog taj što je uzeo novac od države da bi sačuvao njezino radno mjesto i zbog toga joj ne smije još mjesec dana dati otkaz jer je to uvjet za dobivanje potpore kako bi se spasila radna mjesta.
Što se čeka?
Konobarica pita široku javnost što učiniti. Prije svega, neka ne daje otkaz jer će to značiti da vlasnik kafića nije kriv za otkaz, nego ona, pa bi mogao i zadržati pravo na potporu, tj. ne vratiti je državi. Drugo, neka ga prijavi (navodno, prema njoj, inspektori ne žele raditi svoj posao, u što nisam siguran) i tuži jer će sigurno dobiti na sudu. Ne znam što čeka. Ne samo da će ostvariti svoje pravo na plaću koju je ipak zaslužila nego će tako biti ispravljena i nepravda prema drugim poslodavcima koji korektno isplaćuju plaće svojim zaposlenima. Upravo zbog takvih kao što je taj vlasnik kafića ljudi gube vjeru u poštenje poslodavaca i zato su velikim dijelom poslodavci označeni u društvu kao izrabljivači iako to nije istina.
Nije ovo jedini slučaj, u razgovoru s poduzetnicima može se čuti da ih ima još. Doduše, tek tu i tamo pojave se te priče. Znači, srećom, nije ih mnogo, ali mjerodavni bi svakako trebali provjeriti je li novac nas poreznih obveznika otišao onamo kamo i treba.
POST SCRIPTUM
Prošli sam vikend skoknuo do mjesta na moru u koje često idem i svaki put imam priliku razgovarati s vlasnikom restorana u sklopu kojega je i kafić. Zabrinuto je vrtio glavom dok mi je govorio kakve ga brige more, a kad sam ga pitao što je napravio s konobarima (ima ih četiri u predsezoni), rekao mi je da nije otpustio ni jednoga, ali zatražio je HZZ-ovu potporu. Naravno, taj novac isplatio je konobarima. Veli da bi pogriješio da im je dao otkaz jer, ako ništa drugo, kafić će koliko-toliko ublažiti posljedice ove krize. Osim toga, veli, upravo se zbog korektnosti zbližio sa zaposlenima!