Ideja da se državno poljoprivredno zemljište da na upravljanje mirovinskim fondovima već je bila iznesena u Lideru, ali nije naišla na odjek među onima koji o tome odlučuju. Potkraj sljedeće godine trebao bi se donijeti novi zakon o komasaciji pa je sad prilika da se ideja ponovno iznese
Potkraj sljedeće godine planira se novi zakonski okvir za komasaciju, a koje će novosti donijeti još ne znamo. Ali prilika je to da godinu dana unaprijed podsjetimo na prijedlog bivše ravnateljice Agencije za poljoprivredno zemljište Blaženke Mičević, o čemu je Lider pisao prije dvije godine, a koji je, čini se, bez razloga zapostavljen, iako bi ga, smatramo, u najmanju ruku trebalo razmotriti. Naime, prije dvije i pol godine razgovarao sam s Mičević, vlasnicom i direktoricom konzultantske tvrtke Agrodet, o njezinu prijedlogu cjelokupnog rješenja komasacije i sređivanja zemljišnih knjiga vezano uz poljoprivredno zemljište.
Napominjem da je riječ o osobi koja je diplomirala, kasnije i doktorirala na temu o razvoju sustava za upravljanje poljoprivrednim zemljištem u okviru poljoprivredne politike Republike Hrvatske na zagrebačkom geodetskom fakultetu. Prije angažmana u državnim agencijama radila je na poslovima izmjere državnoga poljoprivrednog zemljišta…, dakle, možemo zaključiti da ima što za reći.
'Win-win' situacija
Zaintrigiralo nas je kada je jednom prilikom rekla da se ta problematika može riješiti u roku od pet godina. Osnova projekta je da se milijun hektara državnoga poljoprivrednog zemljišta da mirovinskim fondovima, koji bi ga nastojali okrupniti komasacijom, a da bi to uradili, trebali bi srediti katastar, zemljišne knjige i imovinsko-pravne odnose, za što je potrebno pet milijardi kuna. Mirovinski fondovi bi potom (preko tvrtke kojom bi upravljali) dali u zakup milijun hektara po prosječnoj cijeni od 500 kuna za hektar, što je prihod od 500 milijuna kuna na godinu sljedećih 20 godina, a država bi u provođenju komasacijskog postupka imala mogućnost kupiti privatno poljoprivredno zemljište koje bi ušlo u zemljišni fond za okrupnjavanje i novo raspolaganje.
Takvim projektom u kratkom vremenu dobivamo 'win-win' situaciju za sve njegove sudionike. Mirovinski fondovi zarađuju za naše mirovine, sprječavamo rasprodaju zemljišta i čuvamo ga za sljedeće generacije. Povećavamo vrijednost državnog i privatnog poljoprivrednog zemljišta ostvarujući pritom uvjete za pametnu poljoprivredu. Dobivamo novi katastar i zemljišnu knjigu, pravnu sigurnost u prometu nekretninama te znatno smanjujemo broj neriješenih zemljišnoknjižnih predmeta u trenutačno opterećenim sudovima. U konačnici dobivamo mogućnost za upravljanje našim prostorima izgradnjom državnih i regionalnih geoinformacijskih sustava s novim prostornim podacima dok nam prostori napokon postaju zanimljivi investitorima. Sjećam se da u Ministarstvu poljoprivrede na to nisu imali bogzna što reći, a ni četiri mirovinska fonda nisu se htjela istrčavati. Inače, mirovinski fondovi ne mogu ulagati u nekretnine, ali bi, primjerice, država mogla osnovati nekretninski fond u koji bi mirovinski fondovi mogli ulagati.
Iskoristiti novi zakon
Pripremajući nedavno temu o poljoprivrednom zemljištu, Mičević mi je rekla da se u vezi s komasacijom nije mnogo toga pokrenulo nakon našega zadnjeg razgovora.
– Komasacija je nužna hrvatskoj poljoprivredi prije nego bilo koji drugi postupak kako bi ona postala glavna gospodarska grana. No, bez rješavanja pitanja poljoprivrednog zemljišta koje uključuje rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, usklađivanje stanja na terenu sa stanjem u katastru i zemljišnoj knjizi te okrupnjavanja nećemo to uspjeti. A komasacija je postupak koji to sve omogućuje u relativno kratkom vremenu – objašnjava Mičević.
Mislim da bi ovu ideju ipak trebali razmotriti ljudi u Ministarstvu poljoprivrede i konzultirati se s kolegama iz Ministarstva pravosuđa i uprave te drugim stručnjacima, pa ako ništa drugo, da kažu je li dobra ili loša. Zato ponavljam, kad se priprema zakon o komasaciji, možda bi bilo dobro to napraviti.
POST SCRIPTUM
U Udruzi Glas poduzetnika imaju svoje argumente kojima obrazlažu stajalište da se treba ukinuti obvezna članarina za HGK, HOK itd., i zaista to poštujem. Međutim, mislim da je predsjednik Udruge Hrvoje Bujas pretjerao kada je u HTV-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2' HGK nazvao 'institucijom za uhljebljivanje ljubavnica', čime je sve žene u toj ustanovi prozvao ljubavnicama, što je zaista uvredljivo. Ako ima dokaze da su neke zaposlenice i tako dobile posao, neka navede koje su i tko ih je zaposlio, a ne da (ovaj put) neargumentirano (tako je ispalo) proziva sve njih.