Zakonom o kreditnim institucijama propisano je da jedna revizorska kuća može obavljati zakonsku reviziju u nekoj kreditnoj instituciji najdulje sedam godina zaredom. Međutim, Europska unija svojom je uredbom omogućila reviziju do deset godina
Ako možda i nismo ništa naučili u školi (a ima ih među nama koji ipak jesu), onda smo svi naučili barem prepisivati od najboljih u razredu. Pa iako to nije ono što je našim učitelji(ca)ma bio cilj, katkad i tu umješnost valja iskoristiti, to više što bismo bez osude mogli dobiti peticu. Primjer je zakonsko određivanje razdoblja u kojem isto revizorsko društvo može obavljati zakonsku reviziju za istu kreditnu instituciju.
Povezano je to sa Zakonom o kreditnim institucijama, o čemu su mi govorili neki ljudi koji rade u financijskom sektoru, spominjući da smo veći katolici od Pape. To bi u ovom slučaju značilo da nismo iskoristili sve mogućnosti koje nam pružaju propisi Europske unije.
Vremena su se promijenila
Naime, u Hrvatskoj je zakonom propisano da jedna revizorska kuća može obavljati zakonsku reviziju u nekoj kreditnoj instituciji najdulje sedam godina zaredom. Međutim, u Uredbi (EU) br. 537/2014. (članak 17.) piše da zemlje članice smiju odrediti najdulje razdoblje od deset godina.
Zašto i naši pisci zakona nisu iskoristili maksimalnu mogućnost pa odredili da to razdoblje smije trajati najdulje deset godina, teško je reći, no pretpostavljam da su se možda vodili i tom mišlju da bi nakon sedam godina revizorovanja bila veća mogućnost da se revizorska kuća i kreditna institucija 'sližu' pa da u znak dugoročne i plodonosne suradnje počnu (zatreba li) iskrivljavati činjenice u izvještaju.
A bilo je toga u Hrvatskoj. Zbog toga bih na neki način i opravdao pisce zakona (u Ministarstvu financija), no mislim da su danas vremena ipak malo drukčija nego prije desetak godina. Kako mi kažu porezni stručnjaci s kojima s vremena na vrijeme razmijenim nekoliko riječi, danas se u Hrvatskoj propisi poštuju mnogo više nego prije. Uostalom, revizori su danas mnogo oprezniji (i) zbog iskustva s Agrokorovim revizijskim izvještajima.
Zato moji sugovornici iz financijskog sektora smatraju da bi u Ministarstvu financija napravili jako dobru stvar kad bi zakonski omogućili da jedna revizorska kuća deset godina zaredom revidira poslovanje neke kreditne institucije, što omogućuje propis EU. Na moje pitanje zašto bi to konkretno bilo korisno bankama i drugim financijskim tvrtkama, objasnili su mi da je stvar u tome što svaka revizorska kuća ima svoje interne procedure, svoje programe na koje se treba naviknuti. – To je noćna mora za financijski sektor i u startu, pri promjeni revizora, izgubi se mnogo vremena dok se ne uđe u štos i prilagodi novom revizoru.
To vrijedi i za revizorsku kuću koja se mora upoznati s procedurama i drugim stvarima financijske kuće u kojoj revidira poslovanje jer kad je neki revizor godinama u jednoj tvrtki, onda mnogo lakše radi i posao se malo brže završi – objasnili su mi sugovornici.
Mi, Bugari i Poljaci
Poslali su mi i podatke o tome kako je to zakonski riješeno u drugim članicama EU. Samo je u Bugarskoj to razdoblje sedam godina kao i u Hrvatskoj, a u Poljskoj je to još rigoroznije. Vjerojatno su ondje u prethodnom razdoblju imali slične probleme kao i u našoj zemlji. U drugim državama ta su razdoblja dulja, pa tako u Belgiji i Italiji devet godina jedna revizorska kuća i financijska tvrtka mogu sklapati ugovore (u Portugalu također, iako u nekim slučajevima i osam godina), a u svima drugima iskoristili su pravo na maksimalno dopušteno razdoblje od deset godina (uključujući i Cipar, na kojem su iznimka banke koje to pravo imaju na devet godina). Pa zašto onda ne prepisati od onih koji su bolji od nas? 
POST SCRIPTUM
Hajde da se malo i pohvalim: potkraj studenoga pisao sam o tome da Ministarstvo poljoprivrede još nije izradilo pravilnik kojim bi se dio poljoprivrednoga zemljišta na kojem su odlagališta otpada mogao darovati jedinicama lokalne samouprave (JLS) kako bi se sanirala zatvorena odlagališta i regeneriralo zemljište na koje je odložen otpad.
To je bio uvjet da se dobije novac za sanaciju odlagališta iz Kohezijskog fonda Europske unije. Tada sam naveo kao primjer Općinu Drenje. Njezin načelnik Slavko Dešić potvrdio je da je ta općina Ministarstvu poljoprivrede uputila prijedlog za osnivanje prava građenja za površinu od 3,8 hektara 13. veljače prošle godine. Nedavno sam dobio informaciju od sugovornika koji mi je i predložio da o tome pišem.
Kaže da je Drenje dobilo pravo građenja za sanaciju odlagališta. – Imam osjećaj da je tvoj članak itekako pomogao – reče mi sugovornik. Čak su se i moje uši radovale tim riječima, ali svejedno, drago mi je da je u vezi s tim nešto ipak krenulo. Nadam se da će taj problem riješiti i druge općine.