Uz dužno poštovanje, nije mi jasno zbog čega je važnije izići ususret vjerskim organizacijama, koje kruh svoj svagdašnji velikim dijelom ‘zarađuju‘ zahvaljujući uplatama poreznih obveznika u državni proračun, nego ugostiteljima, koji svoj kruh zarađuju na tržištu
Nekih dva sata sjedio sam za kompjuterom razmišljajući hoću li prokomentirati odluku Nacionalnog stožera Civilne zaštite da se na Badnjak i Božić omogući održavanje misa s ograničenjem od sedam kvadrata na čovjeka. Iako riskiram da me se prozove zbog toga što će se pogrešno shvatiti moja namjera, odlučio sam ipak napisati što mislim o tome da vlast dopušta vjerska okupljanja, ali ne i rad kafićima i restoranima.
A razumni ljudi i nemaju me zašto prozivati jer u biti ne osporavam mogućnost da se polnoćke i mise održavaju pod tim uvjetima, tj. da su ljudi (ili grupa ljudi, računamo li obitelji) udaljeni jedni od drugih otprilike tri metra. Budimo realni, Nacionalni je stožer ovom odlukom omogućio da se u velikom broju crkvenih objekata okupi i više od 25 ljudi koliko je bilo moguće prije Badnjaka, a da se ne govori o tome da bi oni koji drže do katoličke religije i kojima su jako važne polnoćka i misa mogli nahrupiti pred crkve, pogotovo katedrale. Vidjet ćemo kako će se to kontrolirati, bojim se isto kao i u Vukovaru.
Neugodno pitanje
Ali u redu, ako je vlast željela izaći ususret građanima kojima su Badnjak i misa za Božić važni (iako će sigurno biti mišljenja da je vlast htjela izaći ususret Crkvi), onda se s pravom mogu pitati vlasnici kafića i restorana zašto se i u njihovim objektima nije moglo takvo što omogućiti. Pozornost mi je, kao vjerojatno i mnogima, privukla šutnja ministra unutarnjih poslova i šefa Stožera Davora Božinovića te nemušti zamuckujući odgovor člana Stožera i šefa HZJZ-a Krunoslava Capaka nakon što ih je kolega novinar pitao zašto se i ugostiteljima ne omogući da na svakih sedam kvadrata prime po jednoga gosta u vrijeme kada imaju najveći promet.
Ti nemušti Capakovi pokušaji i Božinovićeva šutnja kojom je uz gestikulaciju stavio do znanja da se ne želi izlagati neugodnom pitanju izazvali su (pod)smijeh kod mnogih koji su to vidjeli. Jadni se Capak, nakon što mu je Božinović pogledom 'sugerirao' da on objasni ljudima što ih zanima (iako je kamera najprije tražila ministra), pokušao uime cijelog Stožera izvući progovorivši zbunjeno: 'Ugostiteljima?', pa nastavljajući zbunjeno zamuckivati: 'Ugostiteljske objekte smo… (pa mala šutnja) ugostiteljske objekte smo zabranili ranijom odlukom.' Odgovor nikakav, razumije se, pa je 'naporni' novinar ponovio pitanje, kamera se ponovno nakon šutljivog Božinovića okrenula Capaku, koji je nastavio, uza zamuckivanje: 'Dakle… odgovor je… zašto im se ne omogući zapravo nemoguć.'
I nakon provale smijeha (da budem najiskreniji) koju mi je priuštio Capak (ili pošteno govoreći cijeli Nacionalni stožer) logično je bilo zaključiti da odluka Stožera da odobri Crkvene ceremonije, a produlji zabranu rada kafićima i restoranima nije logična. Capakov odgovor i upadljiva šutnja ostalih članova Stožera, kod kojih se također osjećala nelagoda, definitivno su to potvrdili.
Dobar je smijeh
Da se razumijemo, smatram da je Stožer zaista trebao nešto učiniti kad su u pitanju kafići, pa možda ih zaista zatvoriti kao što i je, iako mislim da bi bolje rješenje bilo da im se ograniči broj gostiju kao i u trgovinama broj kupaca ili u crkvama broj vjernika, a pogotovo to mislim za restorane (mada su se oni snašli jer ipak prodaju hranu za van). Ali svakako su kafići, onako kako su radili donedavno, siguran sam, bili jedan od izvora zaraze. Ipak, kao što sam naveo, moglo se to regulirati blaže.
Uz dužno poštovanje, nije mi jasno zbog čega je važnije izaći ususret Crkvi (i ustanovama 20-ak drugih religija, ne samo katoličkim) nego ugostiteljima, koji svoj kruh zarađuju na tržištu, a Crkva i druge vjerske organizacije u Hrvatskoj kruh svoj svagdašnji dobrim dijelom 'zarađuju' zahvaljujući uplatama poreznih obveznika u državni proračun. I pritom nemaju obvezu podnijeti izvještaj na što je potrošena svaka naša lipa koju smo im dali. Iako nisam među protivnicima Stožera, nažalost, nije ovo jedina kontroverzna odluka koju je donio, ali je svakako izazvala najviše (gorkog) smijeha među građanima. A možda to i nije loše u ovoj općoj psihozi.
Sretan vam Božić i Nova godina! 
POST SCRIPTUM
Capakova izjava podsjetila me na jedan vic. Tisuću štakora prelazi rijeku, svi se utope osim jednoga koji se dokopa obale. Odmah ga prihvate štakori koji su čekali s druge strane, odvedu ga do vatre da se malo ugrije, a onda ga jedan pita: 'Kako si ti uspio, a ostali nisu?' Ovaj mu, podignuvši znakovito kažiprst, odgovori: 'Eheee, druže moj, eheee…'