Gradonačelnica Malog Lošinja donijela je program za poticanje poduzetništva, preuzevši tako ingerencije Gradskog vijeća. Visoki upravni sud taj je program tri godine nakon donošenja ukinuo te je time praktično poništio sve dosadašnje dodjele novca iz tog programa
Prije nekoliko tjedana pisao sam o protuzakonitoj odluci Grada Otočca da sve one koji se koriste javnom površinom bez odobrenja lokalnih vlasti kazni tzv. kaznenim porezom, kako su se izrazili tamošnji gradski oci. I to deset puta većim nego što inače plaćaju ljudi i poduzeća koji uredno podnesu zahtjev za korištenje javne površine. Sada nam primjer nepoznavanja propisa lokalnih vlasti dolazi iz meni inače dragog i prekrasnog Malog Lošinja.
Samo da podsjetim, u Otočcu su donijeli protuzakonitu odluku o uvođenju 'kaznenog poreza', umjesto da su samo promijenili već postojeću sasvim legalnu Odluku o komunalnom redu na način da su pooštrili još uvijek male kazne. Nije ovo prvi put da pišemo o nepoznavanju propisa lokalnih vlastodržaca, a u ovom slučaju Visoki upravni sud (VUS) ukinuo je gotovo tri godine nakon donošenja (rujan 2018.) Program mjera poticanja poduzetništva na području Grada Malog Lošinja za razdoblje 2018. – 2020. na temelju podneska tvrtke F. T. j.d.o.o. Naime, Program je donijela gradonačelnica Ana Kučić, no tvrtka F.T. osporila je njezinu nadležnost za donošenje takvog akta.
Proširila nadležnosti
Gradonačelnica je, stoji u presudi, odbacila takve navode argumentirajući time da je Program 'poslan na suglasnost Ministarstvu financija, zajedno s godišnjim izvješćima o dodijeljenim potporama za 2018. i 2019. te je Ministarstvo prihvatilo i Program i izvješća' pa je, prema tome, smatra, akt važeći. Program je donijela, izjasnila se, na temelju članka 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZoLP(R)S), koji zaista propisuje nadležnosti gradonačelnika.
Međutim, taj članak govori o tome da gradonačelnik 'priprema prijedloge općih akata, izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela, upravlja prihodima i rashodima jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, u skladu sa zakonom i statutom odlučuje o drugom raspolaganju imovinom u skladu s ovim Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima, i drugo'. U ovom je slučaju važno ono što je prvo spomenuto – priprema prijedloge općih akata, izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela. Doduše, možda je gradonačelnica mislila na stavak 2. članka 48. ZoLP(R)S-a u kojem piše da prvi čovjek općine ili grada može odlučivati o visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5 posto iznosa prihoda lokalne samouprave, ali u ovom je slučaju iznos ipak veći od spomenutog limita.
Odluku o donošenju Programa, s obzirom na nadležnosti regulirane ZoLP(R)S-om (čl. 35.) trebalo je donijeti zapravo Gradsko vijeće Malog Lošinja, a ne gradonačelnica, kako i stoji u presudi. Naime, gradsko vijeće je ono koje odlučuje o raspolaganju novcem, što 'reguliraju brojni propisi i nadziru središnja državna tijela i Europska komisija' jer je riječ o znatnim državnim potporama 'u koje spadaju i potpore u nadležnosti jedinica lokalne samouprave'.
Naštetila sebi i poduzetnicima
Na kraju, prema Zakonu o poticajima, državne potpore moraju biti usklađene s Nacionalnim programom ruralnoga razvoja i pravilima Europske unije o državnim potporama, a kako se dio potpora iz Programa odnosi na provođenje mjera ruralnog razvoja, jedinice lokalne samouprave mogu ih provoditi samo ako su ih odobrili Ministarstvo poljoprivrede i Europska komisija. Iz gradonačelničina očitovanja jasno je da prije donošenja Program nije dostavljen Ministarstvu poljoprivrede, već Ministarstvu financija, iz čega proizlazi da je povrijeđena i procedura donošenja Programa.
Zato je VUS ukinuo taj program mjera poticanja poduzetništva. Ovdje ne komentiram Program, koji je možda i dobar, iako sam pročitao i primjedbe. Ovdje je problem u elementarnom nepoznavanju zakonski regulirane procedure. Problem je i u tome što će svi dosadašnji postupci dodjele novca biti poništeni. A pitanje je i kako sada vratiti novac od onih kojima je dodijeljen jer su ga sigurno potrošili. Dakle, zbog glupe pogreške i Grad Mali Lošinj i gradonačelnica stvorili su sebi probleme kao i lokalnim poduzetnicima.
Post scriptum:
Tvrtka F. T. je, među ostalim, navela da je u čl. 12. Program diskriminatoran jer se u njemu navodi da pravo na potporu ne može ostvariti fizička osoba koja je zaposlenik Grada Malog Lošinja ili član Povjerenstva za dodjelu potpora, niti osoba koja živi u zajedničkom kućanstvu sa zaposlenikom Grada Malog Lošinja ili članom Povjerenstva… Gradonačelnica pak smatra da bi se bez toga 'na natječaj za dodjelu potpore mogli javiti svi zaposlenici gradske uprave i članovi njihovih obitelji i time biti privilegirani u odnosu na ostale'. Mislim da je tu u pravu.