Europska unija: Nepodnošljiva lakoća fiskalne (ne)odgovornosti

Sjećate se i vi, vjerujem, kao da je bilo jučer. Njemačka, sva puna svoga velikoga gospodarskog uspjeha, mrcvarila je te 2015. neodgovornu, rastrošnu, lakonsku Grčku do granice prvog napuštanja eurozone u povijesti. Tadašnji njemački ministar financija Wolfgang Schäuble svisoka je i uz čvrstu potporu nizozemskoga kolege Jeroena Dijsselbloema bijesno grmio da Grci imaju de facto prepustiti upravljanje svojim javnim financijama infamnoj Trojci (Komisija, ECB i MMF) ili napustiti eurozonu.

Njemački teror fiskalnom disciplinom, inače somnambulom ideja koja je usred teške recesije djelovala prociklički i samo je produljivala, bio je tada na vrhuncu. Na lomači se spaljivalo svakoga tko se usudio dovesti u pitanje dogmu o maksimalno tri posto deficita i šezdeset posto udjela duga u BDP-u. Danas je Njemačka tek sjena onoga što je bila prije deset godina, Schäuble nije među živima, Komisijine kompetencije općenito su predmet sprdnje u Europi i izvan nje, a fiskalna disciplina sada je problem, a ne rješenje, jer Europi akutno nedostaje novac za sve ambicije, od zelene agende preko AI-ja do ratovanja s Rusijom. U ovih deset godina ostao je isti samo grčki dug. Unatoč fantastično osmišljenim reformama u njemačkoj produkciji Grčka je i dalje zadužena do grla (više od 150 posto BDP-a). Ali dug pokazuje pozitivan trend.

Zašto ovaj dugi uvod, pitate se? Zato što je prošloga tjedna objavljena vijest da je hrvatska vlada aktivirala nacionalnu klauzulu o odstupanju od fiskalnih pravila vezano uz rashode, koja se na razini EU-a odobrava zbog pojačanih geopolitičkih napetosti koje zahtijevaju povećanje rashoda za obranu. Siroti Schäuble okreće se u grobu. Sve što je srcem i dušom branio po cijenu istjerivanja jedne članice eurozone iz toga kluba prvi put u povijesti i riskiranja divlje reakcije tržišta na to (pa i domino-efekta jer je bilo još kandidata, poput Portugala i Italije), otpuhano je potezom pera.

Europa je nedavno odlučila da se fiskalna pravila ipak mogu savijati i izvijati, a realizacija je tako europska: jednostavno neke troškove nećemo računati. Jest da će se napuhati, dugovi nekih država opet će rasti, širit će se deficiti poput sočnog trača, ali pravit ćemo se da to nije problem jer te troškove nećemo pisati ondje gdje ih inače pišemo, nego negdje drugdje, kao da to nešto mijenja. Dodatni izdatak dodatni je izdatak, dug je dug, aktivirali vi 'nacionalnu klauzulu' ili ne. Tješi jedino da će novac biti kvalitetno uložen, u gomilanje oružja i opreme za rat, što se, strogo ekonomski gledano, isplati samo u jednom slučaju.