Prošlog tjedna gledao sam na HTV-u poučan BBC-jev dokumentarac u kojem je ispričana i pričica o jednoj radnoj akciji. Tristotinjak stanovnika Barbona i Middletona, dvaju sela u nacionalnom parku Yorkshire Dales, imalo je veliki problem zbog slabe internetske veze, koja je stalno pucala na tom području 430 kilometara sjeverno od Londona.
Za razliku od nas, nisu pritiskali lokalne vlasti da im osiguraju danas normalnu infrastrukturu, nisu gnjavili državu koja nema sluha za 'malog čovjeka', niti obijali pragove telekoma kojima se ne isplati vući kablove po slabo naseljenom prostoru. Sami su se organizirali, podijelili troškove, zasukali rukave, volontirali, iskopali 12 kilometara kanala, položili u njih plastične cijevi i za četiri mjeseca doveli optički kabel do svake kuće.
Sad imaju superbrzi internet, pa i lokalno središte života i biznisa – kafić, restoran i prodavaonica domaćih sireva pod istim krovom – može organizirati 'cheese-web-shop'.
Srećom, nismo u svemu inferiorni. Tako je Jutarnji upravo objavio kako nam zavidi televizijski i radijski voditelj Adrian Chiles. Za Guardian je napisao kolumnu pod naslovom 'Hrvatska ima očaravajuće izraze za genitalije. Zašto ih nema i Velika Britanija?'