Previdi u vezi sa Žinićem u HDZ-ovu rukopisu
Sisačko-moslavački župan Ivo Žinić danima je u središtu afere zbog kuće u kojoj živi. 'Medijska histerija', kako je karakterizira premijer, kulminirala je odgovorom Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje prema kojem današnji župan, a tadašnji pročelnik i glavni inženjer za obnovu u Ministarstvu razvitka i obnove, spornu kuću srpskog izbjeglice dobio na korištenje 14. travnja 1995. na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom.
Mediji su odmah zaključili da je Žinić kuću nezakonito 'bezecirao' jer mu je dodijeljena prije 'Oluje' i više od pet mjeseci prije donošenja Zakona. A sad stiže državni ispravak: bila je riječ o previdu 'zbog teško čitljivog rukopisa'. Dakle, kuća nije dodijeljena Žiniću 14. travnja, nego 19. rujna! Nepoznati netko nije znao razlikovati četvorke od devetki. No nije to jedini 'previd'. Ni rješenje od 19. rujna nije se moglo bazirati na Zakonu (koji je stupio na snagu 27. rujna), nego na Vladinoj Uredbi od 31. kolovoza. Zgodni previdi – i s brojevima i sa slovima. Tko zna kakvih je još previda bilo u to doba i na tome području 'zbog nečitljivog rukopisa'? A možda će HDZ-ov rukopis biti kriv i za stan od 80 kvadrata kojim se Žinić bespravno koristi u zagrebačkom naselju Borovju.
Javni rječnik preplavila je fraza 'nulta stopa tolerancije': prema stradanju djece u prometu, prema nekvaliteti proizvoda, prema seksualnom nasilju, prema nasilju nad ženama, prema nasilju općenito… I, naravno, nulta stopa tolerancije prema korupciji.
Ovu posljednju, omiljenu definiciju Andreja Plenkovića ponovio je u jeku aktualne afere sa županom Žinićem drugi čovjek Vlade i HDZ-a Tomo Medved. Pa, što zapravo znači ta korupcijska nulta stopa? Kad mediji ili Uskok otkriju nepodopštine Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića, Lovre Kuščevića, Milana Kujundžića, Gorana Marića, Josipe Rimac…, onda Vlada i HDZ reagiraju 'nultom tolerancijom'. Uvijek poslije, nikad prije. Nikad se najjača stranka ne bi odrekla slavonskobordskoga župana zbog obiteljskog nasilja, požeškoga gradonačelnika zbog malverzacije sa subvencijama za gradnju škole, velikogoričkoga gradonačelnika zbog sumnji u korupciju, nikad se ne bi odrekla ni jednog ministra ni bilo kojega drugog visokog državnog i stranačkog dužnosnika… da nisu postali prevelik teret za popularnost velike stranke i još većeg vođe.
Dakle, HDZ-ova proklamirana nulta stopa tolerancije prema korupciji zapravo nije poruka da se muljati ne smije, nego da se to treba raditi pažljivo, dalje od očiju istražnih tijela i histeričnih medija.