Ulaznica za novo hrvatsko-američko partnerstvo uklanjanje je blokade s projekta Južna interkonekcija. Političko vodstvo Hrvata u BiH, odnosno Dragan Čović, nažalost, doživljava se kao njegov glavni opstruktor
Saveznici i potencijalni saveznici, baš kao i suparnici i otvoreni protivnici, ubrzano se pripremaju za Trumpovu Ameriku u uvjetima zaoštravanja sukoba i otvorenih ratova između Istoka i Zapada. Jer svima koji umiju čitati procese savršeno je jasno da to više neće biti jednaka utakmica s ponešto izmijenjenim igračima, nego nova igra, s novim pravilima. A gdje je tu Hrvatska i gdje bi mogla biti?
Zahvaljujući strateškom partnerstvu s SAD-om u tri ključna procesa Hrvatska je postala integrirana europska država. No u međuvremenu je zapustila svoje odnose s SAD-om lutajući i tražeći nove strateške partnere od Londona i Moskve do Berlina i Pariza. Zato me obradovala vijest da je premijer Plenković telefonski razgovarao s izabranim predsjednikom Trumpom. Dakako da se u takvim razgovorima ne rješava sudbina svijeta.
Plenković i Anušić razumiju
No to nam šalje poruku da Plenković razumije proces promjene, da želi uhvatiti priključak, kao i da s druge strane postoje otvorena vrata. Jednako su me obradovale poruke ministra obrane Ivana Anušića izgovorene na tribini Hrvatskoga diplomatskoga kluba: da je kraj europskih politika ‘ružičastih naočala‘, da Hrvatska mora žurno unaprijediti svoju obranu te da glavna prijetnja ne dolazi iz ‘srpskog sveta‘, već možda i veća iz mađarske velikodržavne politike. To nam govori da i ministar prepoznaje procese i da je spreman za promjene koje u sljedećem razdoblju čekaju obrambene sustave diljem zapadne alijanse. U hrvatskoj banalnoj političkoj i medijskoj javnosti te su poruke svedene na najbanalniju banalnost. U Plenkovićevu razgovoru s predsjednikom Trumpom nije prepoznato ništa osim želje da se pohvali. A Anušićev je istup sveden na najbanalniju razinu dvorskih igara moći. Ono bitno, dakako, nije ni dotaknuto.
A bitno je da se Hrvatska u tome novom procesu geopolitičkog resetiranja nalazi u vrlo delikatnom položaju: na zapadnom je rubu neintegriranoga europskog područja koje je pod snažnim istočnim utjecajima, što je praćeno i velikodržavnim projektima regionalne razine (Srbija, Mađarska, panislamski projekti). To nosi vrlo visok rizik sigurnosne destabilizacije, ali i ograničenih oružanih sukoba. No Hrvatska ima i vrlo snažan adut za snaženje svoje pozicije u novome geopolitičkom resetiranju Europe pod okriljem Amerike, odnosno Trumpove administracije.
Naime, EU nije u stanju preuzeti tu ulogu, već samo izvršavati zadatke. Adut je, dakako, LNG na Krku, sa svime što on znači za stvaranje nove energetske, a s njome i sigurnosno-obrambene karte Europe, koja će biti definirana terminalima za ukapljeni plin (LNG) i uz njih vezanom mrežom plinovoda i drugih infrastrukturnih projekata. Ono što je za Kinu projekt ‘Pojas i put‘, za SAD je, kad je o Europi riječ, projekt nove energetske mreže pod političkim okriljem inicijative ‘Triju mora‘. Njime se postavlja nova granica između Istoka i Zapada. LNG na Krku jedna je od ishodišnih točaka toga strateškog projekta. Zapadna integracija BiH vodi preko mreže plinovoda vezanih uz LNG na Krku. Gradnja Južne interkonekcije prvi je test. Političko vodstvo Hrvata u BiH, odnosno Dragan Čović, nažalost, doživljava se kao njegov glavni opstruktor.
Preuzimanje odgovornosti
Hrvatska može postati važan američki strateški partner u stvaranju nove energetsko-obrambeno-sigurnosne karte Europe, koje će u Trumpovu mandatu izgledno dobiti snažno ubrzanje. Uvjet je da se pokaže kao lojalan i efikasan suradnik te da pokaže kako može preuzeti dio odgovornosti za sigurnost tih novih koridora. Mađarska, a ne Srbija, u tome nam je glavni suparnik. Srbija je poslužila kao trojanski konj s pomoću kojeg Mađarska ulazi u BiH. Mađarska ima neke prednosti jer je politički aktivnija, jer je (kao i Srbija) izgradila osobne odnose s predsjednikom Trumpom ili suradnicima. Ali ima i teret istočnog igrača i EU otpadnika.
Zato sada Hrvatskoj može postati prednost uvezanost Andreja Plenkovića u ‘ružičaste‘ politike EU-a, koje će se također ubrzano mijenjati. A Plenković može napraviti zaokret u suradnji s Anušićem, koji je kao ministar obrane čak pozvan najavljivati potrebu novog smjera. Ulaznica za novo hrvatsko-američko partnerstvo uklanjanje je blokade s projekta Južne interkonekcije. Jačanje obrambeno-sigurnosne spremnosti se podrazumijeva. Bude li pak blokade američkim strateškim projektima u hrvatskom dvorištu (BiH) uklanjala Mađarska (Srbiju da i ne spominjemo), to bi za Hrvatsku mogao postati siguran put iz europski ograničene suverenosti prema konceptu Khuen-Héderváryja. Bez pretjerivanja.