Hrvatski startupovi biraju Indiju: Što to znači za plaće u IT sektoru?

U modernom zagrebačkom coworking-prostoru jedan hrvatski startup-poduzetnik ispija svoj flat white i izlaže plan koji je jednako odvažan koliko i kontroverzan. Njegov najnoviji potez bit će angažiranje stručnjakinje iz Indije u ljudskim resursima. Razlozi su jasni, a i računica jednostavna: visoko je kvalificirana, donosi globalno iskustvo i, najvažnije, stoji manje od domaćeg protukandidata. 'Mi smo lean startup, svaki je euro bitan', izlaže svoj disruptorski plan. A plan mu je, štoviše, strateški. U budućnosti planira iskoristiti golem indijski IT potencijal i dovesti u Hrvatsku programere iz te daleke zemlje koji će poduprijeti rast njegova startupa.

Ionako planira izlazak na azijsko tržište, ništa to nije čudno, cilj je prioritizirati troškove nad lokalpatriotizmom. Ako se to podrazumijeva za poduzetnike u građevini i turizmu, zašto ne bi za IT sektor?! I u pravu je, šutke smo prihvatili da stranci popunjavaju loše plaćena radna mjesta na kojima ne želimo raditi, no jesmo li doista spremni olako prepustiti radna mjesta koja se ipak plaćaju malo bolje? Neće li takvi potezi preoblikovati dinamiku plaća i u tehnološkom sektoru? Pa onda i u drugima?

Logika je privlačna. Indijska radna snaga nudi ogroman bazen kvalificiranih stručnjaka za djelić zapadnoeuropskih plaća. Viši HR menadžer u Indiji može zarađivati, ako je vjerovati silnim AI alatima, od 20 do 30 tisuća eura na godinu, a hrvatski kolega ili kolegica tražili bi oko 50 tisuća eura ili više. Za IT pozicije razlika je još veća: indijski programer s pet godina iskustva može zarađivati između 15 i 25 tisuća eura, a domaći bi programer tražio 40 tisuća eura ili više. Za startup s ograničenim proračunom te uštede su spas, omogućit će brže skaliranje i agresivnije predstavljanje investitorima.

No taj potez ima i svoju cijenu. Hrvatski tehnološki sektor, koji se već bori s odljevom mozgova u zapadnu Europu i sa sve manje prilika za početnike, sada se suočava s novom prijetnjom: pritiskom na smanjenje plaća zbog strane radne snage. Ako startupovi sve više uvoze talente, domaći IT stručnjaci mogli bi izgubiti pregovaračku moć. To onda više neće biti samo problem tehnološkog sektora: kako plaće domaćim stručnjacima budu padale, padat će i njihova kupovna moć, a učinci će se samo širiti dok ih ne prepoznaju HNB i Ministarstvo financija.

Ekonomisti to zovu 'utrka prema dnu'. Kad trošak postane glavni pokretač, domaći radnici gube svoju pregovaračku moć. Primjerice, u Njemačkoj su migranti, čak i naši ljudi, iz Hrvatske, ali i drugih istočnoeuropskih i azijskih zemalja, usporili rast plaća za nisko i srednje plaćene poslove za jedan do dva posto na godinu. Hrvatska, s manjim i manje otpornim gospodarstvom, mogla bi osjetiti još veći pritisak.

Startupovac nema takve brige. 'Nismo dobrotvorna udruga', kaže. 'Ako ne budemo konkurentni, gotovi smo.' Nije u krivu, globalizacija nagrađuje agilne. Investitori će biti oduševljeni, domaći programeri mnogo manje. To je samo znak da hrvatska startup-scena sazrijeva i da provodi eksperimente koji će testirati može li smanjenje troškova koegzistirati s prosperitetom lokalnoga gospodarstva ili će potraga za lean-modelom sve ostaviti malo mršavijima.