Poduzetnik koji se bavi specijaliziranim poslovima u građevinarstvu plaća mjesečnu naknadu zbog neispunjavanja uvjeta zapošljavanja jedne osobe s invaliditetom. No što ako propis o liječničkom pregledu sprječava tvrtke da zaposle takvu osobu, jer katkad i naizgled zdravi ne smiju raditi na gradilištu
Prošli smo tjedan u ‘Pravdi‘ pisali o zapošljavanju osoba s invaliditetom, odnosno o tome da je država propisima obvezala tvrtke koje imaju više od 20 radnika da zaposle najmanje jednu osobu s invaliditetom, što je svakako human cilj kako bi se pomoglo tim ljudima. Ali iako je nametnula obvezu da tvrtke nađu takvu osobu ili plate penale, sama se država elegantno riješila te obveze. Također, postoji i problem za građevinske kompanije koje nisu izuzete iz tog pravila, pa bih nešto o tome.
Samo ću podsjetiti iz prethodne ‘Pravde‘ da je pitanje zapošljavanja osoba s invaliditetom (ne)riješeno Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i Pravilnikom o utvrđivanju kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom. To znači da je poduzetnicima koji imaju više od 20 zaposlenih (uz neke iznimke koje su propisane) nametnuta obveza da na primjerenom radnom mjestu i u primjerenim radnim uvjetima zaposle određeni broj osoba s invaliditetom tako da ih bude najmanje tri posto u tvrtki. Konkretno, na 20 zaposlenih jedan bi trebao biti osoba s invaliditetom, a poslodavac koji pak zapošljava 50 radnika dužan je zaposliti dvije takve osobe itd.
Otpustiti direktora ili tajnicu?
Upravo u tim spomenutim iznimkama, koje su također definirane spomenutim propisima, nedostaje građevinska djelatnost. Naime, iznimke od obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom odnose se na predstavništva stranih osoba, strana diplomatska i konzularna predstavništva, integrativne radionice i zaštitne radionice. Osim njih, te su obveze pošteđene i kompanije iz sektora proizvodnje tekstila, odjeće, kože, drva i namještaja te novoosnovane kompanije u razdoblju od 24 mjeseca od dana upisa u odgovarajući registar, odnosno od dana ustrojavanja prema posebnom propisu. Ali građevinaca ni na vidiku.
Sjećam se razgovora od prije nekoliko godina s jednim poduzetnikom koji se bavi specijaliziranim poslovima u građevinarstvu. Tada je dobio račun od Ministarstva financija da plati mjesečnu naknadu zbog toga što među 30-ak radnika nema zaposlenu osobu s invaliditetom. Kaznu je tada platio. No što ako propis o liječničkom pregledu, pitao se tada, sprječava tvrtke da zaposle takvu osobu, a to je tako u njegovom slučaju jer, kako je objašnjavao, njegova se kompanija (i danas) bavi specijalnim radovima u građevinarstvu i vrlo se često tada događalo (prije nego što će se u Hrvatskoj dogoditi manjak radne snage) da se za posao prijave ljudi koji dođu, reklo bi se, zdravi.
No kad ih se pošalje na liječnički pregled, vidi se da takvi ljudi ne mogu raditi na visini jer imaju problema s tlakom, šećerom, vidom ili pak, ako su pretili, mogli bi na poslu ozlijediti koljena, a oni koji su prelagani ne smiju raditi na visini... I što sad? ‘Ja sam kazneno odgovoran ako pustim čovjeka s takvim zdravstvenim manama i ne daj Bože da mu se što dogodi. Dakle, takve ljude ne smijem zapošljavati, a kamoli osobe s invaliditetom. U mojoj tvrtki svi su zaposlenici na terenu osim mene i tajnice. To praktično znači da sam trebao otpustiti samog sebe ili tajnicu i dovesti osobu s invaliditetom da upravlja tvrtkom ili da mi bude tajnica‘, ogorčeno mi je tada pričao.
Građevinari nemaju izbora
U novom obračunu za nezapošljavanje samo jedne osobe s invaliditetom plaća se 168 eura na mjesec, što znači da će i ove godine taj građevinski poduzetnik državi platiti kaznu od 2016 eura. Nije to, kaže, neki novac, ali uz ostale parafiskalne namete nakupi se. No najgore je to što mora plaćati samo za nešto što objektivno ne može ispuniti, odnosno ni ne može birati hoće li zaposliti osobu s invaliditetom ili će plaćati kazne.
Ali nisu tu u pitanju samo građevinski poduzetnici koji rade specijalizirane poslove, nego i svi drugi građevinski poduzetnici. Sjećam se kad sam bio student, znao sam raditi na građevini, a budući da se užasno bojim visine, jednom su me skinuli sa skele da mi se ne bi zavrtjelo u glavi, inače je prijetila opasnost da sam potvrdim Newtonov zakon gravitacije. Kad je sa mnom tako, kako će onda osobe s invaliditetom raditi u bilo kojoj građevinskoj kompaniji koja ima više od 20 zaposlenih. Zato je vrijeme da se popisu iznimki napokon doda i građevinski sektor.
POST SCRIPTUM
Doduše, također je propisano da poslodavac koji smatra da na određeno radno mjesto zbog posebnih uvjeta rada ne može zaposliti osobu s invaliditetom i da se treba izuzeti iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, dužan je zatražiti suglasnost Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, uz prethodno pribavljeno mišljenje HZJZ-a. No to je previše papirologije, uz trošak vremena i novca. Zato je bolje da se građevinci uvrste u iznimke.