Komentari
StoryEditor

Iranski napad na Izrael nije uvod u eskalaciju, već u deeskalaciju sukoba

21. Travanj 2024.
izrael vs iran
Ako je prvi izravni sukob između Irana i Izraela i bio više odigran negoli odratovan, to ne znači da je bez ozbiljnih političkih posljedica. Najveći je pobjednik SAD, koji je pokazao da postupno preuzima nadzor nad bliskoistočnim sukobom

Je li trosatni napad Irana na Izrael u noći sa subote na nedjelju uvod u novu eskalaciju sukoba i veliki rat na Bliskom istoku, kao što je to izgledalo u medijima jutro poslije? Ili je bila riječ o taktičkom manevru dogovorenom između SAD-a i Irana, kako su još prije večeri upozoravali ozbiljniji analitičari bliskoistočnih zbivanja? I nije li taj prvi izravni napad Irana na Izrael zapravo uvod u deeskalaciju sukoba i snažniji američki nadzor nad daljnjim tijekom izraelsko-palestinskog rata?

Do jutra svi su slavili

U svakom slučaju, bio je to jedan od neobičnijih ratova u povijesti ratovanja, i to ne samo na Bliskom istoku. Za razliku od Hamasova napada i masakra 7. listopada, koji je bio potpuno iznenađenje i šok, i to ne samo za Izrael, veliki iranski napad najavljivan je, vremenski vrlo precizno, nekoliko dana prije. I to u ozbiljnim američkim medijima (Wall Street Journal, Bloomberg). A onda su u noći sa subote na nedjelju Izraelci zainteresirani za praćenje rata sjeli pred televizore i gledali vijesti o tristotinjak raketa i dronova koje je Iran lansirao prema Izraelu.

Do jutra su već svi slavili pobjedu. Iran je slavio jer se velikim napadom na Izrael osvetio za izraelski zračni napad na iranski konzulat u Damasku početkom travnja u kojem je ubijeno više visokih oficira Iranske revolucionarne garde, uključujući i generala Mohamada Rezu Zahedija, koji je prema iranskim izvorima bio mastermind Hamasova napada 7. listopada. Izrael je slavio jer nijedna iranska raketa ili dron nisu pogodili cilj. Čak 99 posto njih uništila je izraelska protuzračna obrana uz veliku savezničku pomoć (SAD, UK, Francuska, Jordan, Saudijska Arabija), i to prije nego što su uopće ušli u izraelski zračni prostor. Palestinci u Gazi slavili su tumačeći taj iranski napad kao znak da ih Iran nije zaboravio. Zapadni politički realisti dodali bi – nakon što ih je gurnuo u rat s Izraelom u kojem plaćaju vrlo visoku cijenu u ljudskim životima.

No što se zapravo dogodilo i koje su moguće posljedice? Čini mi se da je vrlo racionalno objašnjenje toga iransko-izraelskog blitzkriega dao Yigal Carmon, bivši izraelski vojni obavještajac i savjetnik za protuobavještajna pitanja nekoliko izraelskih premijera, koji danas vodi MEMRI, institut za istraživanje bliskoistočnih medija. Prema njegovu mišljenju, riječ je o dogovorenoj američko-iranskoj operaciji koja je zapravo preslika operacije kojom se Iran ‘osvetio‘ SAD-u za ubojstvo iranskoga generala Kasema Sulejmanija, zapovjednika postrojbi Kuds Iranske revolucionarne garde, zaduženih za bliskoistočne operacije. Naime, nakon što je u siječnju 2020. SAD likvidirao generala Kasemija kao masterminda iranskih terorističkih operacija, Iran je morao simbolično reagirati da bi spasio obraz. Kao cilj izabrana je američka zračna baza Ain al-Asad u Iraku.

Bio je to jedan od neobičnijih ratova u povijesti ratovanja, i to ne samo na Bliskom istoku. Za razliku od Hamasova napada i masakra 7. listopada, koji je bio potpuno iznenađenje i šok, veliki iranski napad najavljivan je, vremenski vrlo precizno, nekoliko dana prije

Tadašnji predsjednik i aktualni predsjednički kandidat Donald Trump ove je godine otkrio da im je Iran unaprijed najavio napad obećavši da će gađati područje izvan baze i zamolivši ih da im ne uzvraćaju. Više američkih časnika koji su tada bili u bazi još prije je potvrdilo da su bili unaprijed obaviješteni o napadu. Iran je ispalio petnaest raketa i sve su promašile zračnu bazu. Operacija je završena bez mrtvih i ranjenih, samo s manjom materijalnom štetom. I bez američkog odgovora.

Samo je jedno objašnjenje

Analogno tomu, Carmon iranski napad na Izrael vidi kao operaciju dogovorenu s SAD-om, da Iran simbolički osveti izraelsku likvidaciju svojih generala i drugih časnika Revolucionarne garde, ali da pritom nitko u Izraelu ne bude ubijen. I da ne bude izraelskog uzvraćanja. Jedino tako, dogovorno, moglo se dogoditi, smatra Carmon, da Iran lansira tristo raketa i dronova prema Izraelu, a da pritom ‘ne bude ranjen ni mačji rep‘. Beduinska djevojčica, kao jedina žrtva tog blitzkriega, ranjena je krhotinom rakete izraelske protuzračne obrane.

Ako je prvi izravni sukob između Irana i Izraela i bio više odigran negoli odratovan, to ne znači da je bez ozbiljnih političkih posljedica. Najveći je pobjednik SAD, koji je pokazao da se može dogovoriti s Iranom, da može odvratiti Izrael od odgovora na napad, da može u obrani Izraela okupiti i NATO-ove saveznike (UK, Francuska) i bliskoistočne saveznike (Jordan, Saudijska Arabija). Ukratko, da postupno preuzima nadzor nad bliskoistočnim sukobom. Izraelu je pokazao da u sukobu s Iranom i iranskim utjecajima nije sâm. Ali to znači da će biti i manje samostalan. 

25. svibanj 2024 11:00