Izaziva li europsko financiranje nizozemsku bolest?

Hrvatska ovisnost o financiranju iz fondova EU-a donekle podsjeća na poznati ekonomski fenomen tzv. nizozemske bolesti, ali uz neke ključne razlike. Na prvi pogled oba slučaja uključuju ovisnost o vanjskim izvorima prihoda, pri čemu je hrvatska o transferima iz europskog proračuna, a klasična nizozemska bolest o prihodima od izvoza prirodnih resursa poput nafte ili plina.

Kod nizozemske bolesti golem priljev deviza iz jednog sektora izaziva aprecijaciju valute i rast cijena, što na kraju guši konkurentnost ostalih gospodarskih grana. Hrvatska ne doživljava izravno takav efekt jer nepovratna europska financiranja nisu zarada od izvoza, nego su sredstva namijenjena ponajprije investicijama. No postoji druga vrsta rizika, da ta sredstva, umjesto da potaknu dugoročnu produktivnost, postanu laksativ za domaće gospodarstvo. Nastavi li se novac trošiti na kratkoročne projekte bez jasne strategije, Hrvatska može završiti u zamci pasivne ovisnosti pri kojoj gospodarski rast ovisi više o brušenju formula za natječaje nego o stvarnoj potrebi infrastrukturnog projekta, tehnološkoj ili čak i socijalno-političkoj inovaciji ili razvoju gospodarske konkurentnosti.

Umjesto nafte europski novac

Dugoročno to može izazvati iste simptome: slabe poticaje za diverzifikaciju, stagnaciju izvan sektora financiranih nocem EU-a i gubitak konkurentnosti na globalnom tržištu.