Nedavno sam se družio s pravnim stručnjacima i u neobaveznom razgovoru ukazano mi je na problem imenovanja sudskih vještaka. Do 1. ožujka prošle godine imenovali su ih sudovi, a od tada tu je ovlast na sebe preuzeo ministar pravosuđa i uprave. Ne treba biti stručnjak za ustavno pravo, dovoljno je tek da tu i tamo pratite pravosuđe pa da se zapitate je li to u skladu s Ustavom.
Koliko je to osjetljivo pitanje, pa možda čak i skandalozno rješenje (zaista ne želimo predimenzionirati stvar), govori i informacija da su na tako loše rješenje ukazivali i iz Vrhovnog suda, no u Ministarstvu pravosuđa i uprave ostali su gluhi na ta i druga upozorenja.
U članku 127.b piše da ‘stalne sudske vještake imenuje i razrješava te o njihovim drugim pravima i dužnostima odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. U postupku imenovanja zatražit će se prethodno mišljenje predsjednika nadležnog županijskog suda… Protiv odluka iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.‘
Vladina produžena ruka
Dok su mi to pričali, meni je odmah palo na pamet načelo trodiobe vlasti koje je u ovom slučaju opasno narušeno. Pravni stručnjaci su to potvrdili jer je time izvršna vlast preuzela dijelom i sudačku vlast. To je lako pokazati primjerom. Sudski vještaci su vrlo važan ‘alat‘ (neka mi oni oproste na ovom izrazu) sucima, vrlo često i odlučujući kad treba donijeti neku presudu u kojoj je nužno i mišljenje stručnjaka. Jer suci ne mogu znati sve niti mogu iz svake situacije procijeniti koja je od stranaka u pravu, pa se oslanjaju na sudske vještake kao pouzdane savjetnike.
S obzirom da mogu (iako i ne moraju) uzeti u obzir stav vještaka, to znači, da pojednostavimo, da su i sudski vještaci ti koji praktično presuđuju u sudskim predmetima. Upravo zbog toga i sudski vještaci moraju biti neovisni kao i suci, odnosno oni u trodiobi vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku moraju biti isključivo dio sudske vlasti. Zato su ih do prije godinu i više dana imenovali suci kao svoje pomagače i ovisili su o njihovim procjenama jesu li dobri vještaci za angažman na sudu ili nisu. Ali ta ovisnost je bila od sudaca koji su i sami bili dio sudske vlasti te su oni i sudski vještaci mogli donositi odluke neovisno o akterima u postupku, odnosno je li primjerice jedna od stranaka država.
Sada je situacija drukčija. Sudski vještaci ovise praktično o ministru pravosuđa kao državnog dužnosnika iz reda izvršne vlasti. Zamislimo sada situaciju da je jedna od stranaka u postupku država i da je potrebno vještačenje u vezi nekog spora s građaninom ili poduzetnikom. Zamislimo dalje da bi svako objektivno vještačenje pokazalo da je građanin ili poduzetnik u pravu. Sigurno je da ima vještaka koji će se usuditi donijeti ocjenu u korist njih, bez obzira što ovise o volji državnog dužnosnika. Ali ima nas svakakvih, u svakakvim situacijama, i siguran sam da će biti i onih sudskih vještaka koji će u takvim slučajevima povući ručnu i barem ublažiti stvar da se ministar ili neki niži državni dužnosnik ne bi na njega naljutio, a nije isključeno da bi svoj nalaz zbog toga mogao i lažirati.
Stručnjaci su zgroženi
Takav nalaz doduše sudac može odbaciti, ali i ne mora te presudu može donijeti na temelju lošeg nalaza vještaka u korist države. Da ne spominjem i druge zloupotrebe, primjerice ministar pravosuđa ili neki drugi ministar, možda i premijer privatno tuže nekoga i u postupku je nužan nalaz sudskog vještaka. Ne možemo a da ne uzmemo u obzir mogućnost da će državni dužnosnik i u privatnom sudskom postupku izvršiti pritisak na sudskog vještaka.
Pravni stručnjaci s kojima sam razgovarao i sami su zgroženi takvim zakonskim rješenjem. Pitanje je kako je nekome u Ministarstvu pravosuđa i uprave uopšte i palo na pamet da se takvo što predloži, kasnije i usvoji. Nevjerovatno je da smo dobrano ‘zagazili‘ u 21. stoljeće, a da u naše ionako ranjeno pravosuđe dodatno stavljamo sol na ranu reafirmacijom one stare – kadija te tuži, kadija ti sudi!
POST SCRIPTUM
Da su i u Vrhovnom sudu RH protiv takvog rješenja potvrđuje i jednoglasan stav donesen na Općoj sjednici 29. studenog 2021. o ‘neslaganju s prijedlogom dopune Zakona o sudovima kojom bi vještake imenovao ministar pravosuđa, a samo uz neobvezujuće izjašnjavanje predsjednika sudova. Naime ta činjenica, ne samo što predstavlja miješanje izvršne vlasti u sudbenu, već i obzirom da je država česti sudionik sudskih postupaka, dovela bi do dojma pristranosti u parničnim i kaznenim postupcima te bi ugrozila pravo stranaka na nepristrani sud koji će odlučiti o njihovim pravima i obvezama.‘