Država želi poduprijeti digitalizaciju MSP-ova, što podrazumijeva i mikrotvrtke. Prijedlog je da minimalan prihvatljivi trošak bude trideset tisuća eura, no poduzetnici smatraju da je za mikrotvrtke to previsok iznos. Malokoja će toliko potrošiti, što znači da neće ni dobiti potporu
Jedan poduzetnik nasmijao me navođenjem primjera ‘mikročlana‘ svoje obitelji, pri čemu je aludirao na mikrotvrtke, male, srednje te velike tvrtke. Ima dijete od četiri mjeseca i piše: ‘Ja kao otac organiziram dodjelu nepovratnih sredstava podrške tom svom mikročlanu: prihvatljiv je trošak velika lijepa školska torba, komplet knjiga s omotima, pernica s tri kata s bojicama, flomasterima; tu je i geometrijski pribor. Kako bih ga još malo bolje pogurao, za sve to izdvojit ću bar 2000 eura. Kako ne biti široke ruke prema svom malom ljubljenom mikročlanu. Podrška je podrška.‘ Da objasnim, poduzetnikov je sarkazam u tome što država kaže da će poduprijeti (i) mikrotvrtke Pozivom za dodjelu bespovratnih sredstava ‘Podrška digitalizaciji poslovanja MSP-ova u procesu industrijske tranzicije hrvatskih regija‘. Međutim, naoko izdašan iznos od minimalno trideset tisuća eura prihvatljivih troškova za svaki projekt (maksimalno 120 tisuća eura) zapravo je velika zapreka mikrotvrtkama da bi dobile potporu. To znači da tvrtka može kandidirati neki projekt u koji planira uložiti barem trideset tisuća eura, što je stvarno super za sve one srednje, pa i male tvrtke koje će moći planirati takve projekte. Ali što je s mikrotvrtkama, pogotovo onima koje počinju poslovati? Ma, zapravo, svejedno je startaju li ili ne jer je vrlo malo takvih koje mogu osmisliti projekte za barem trideset tisuća eura.
Uljepšavanje Poziva
Tako barem naglašavaju iz nekoliko mikrotvrtki koje su na e-Savjetovanjima komentirale poziv države da se tvrtke prijave za potporu digitalizacije. Tako taj s ‘mikrodjetetom‘ predlaže da se za mikrotvrtke spusti najniži iznos nepovratnih sredstava na samo tisuću eura pitajući se koja od njih, tj. novoosnovana mikrotvrtka, troši trideset tisuća eura na poslovanje u oblaku ili na licencije. Ujedno zaključuje kako ispada da su mikrotvrtke u cijeloj priči navedene čisto da ‘uljepšaju taj poziv, služe u marketinške svrhe, a stvarni je cilj netko drugi‘. Neću sad tvrditi da postoje skriveni ciljevi, ali meni se čini da je taj prijedlog razuman. Kao što mi se čini u redu razmotriti i njegov drugi prijedlog, koji je više napisan u obliku primjedbe, ali nema veze, neka se razmatra. Naime, ako se već doista htjelo ići s većim iznosima nepovratnih sredstava, zašto se nije proširio popis prihvatljivih troškova, pita se poduzetnik, istodobno komentirajući da se autor tog poziva ‘potrudio oko liste neprihvatljivih troškova, a kod prihvatljivih troškova je, izgleda, ponestalo ideja...‘
Drugi poduzetnik pak smatra da za mikrotvrtke treba spustiti najniži iznos nepovratnih sredstava na deset tisuća eura, a za male predlaže petnaest tisuća eura. I on tvrdi da mikrotvrtka ne troši trideset tisuća eura na godinu na softver, licencije, hardver, računalne oblake, digitalne strategije, edukaciju i konzalting. Takvim se uvjetima ograničavaju novoosnovane mikrotvrtke i one stare do tri godine (uvjet je do tri godine poslovanja).
Dječje potrebe
Treći poduzetnik pak upozorava da to nije problem samo za mikrotvrtke nego i za one koje prodaju digitalna rješenja. I on se zauzima za smanjenje praga na deset tisuća eura te smatra da bi u tom slučaju poziv poduzetnicima poticao potrošnju na digitalna rješenja i vjeruje da bi više mikrotvrtki nastojalo nabaviti ta rješenja ponajviše od domaćih pružatelja. Osim toga, nastavlja, tim se pozivom dodatno potiču investicije novoosnovanih tvrtki. Ostane li pak minimalni prag od trideset tisuća eura, taj poduzetnik također ne vidi mikrotvrtku koja može zadovoljiti taj uvjet, pogotovo onu novoosnovanu kojoj je fokus na tome da preživi prve tri godine na tržištu, odnosno da isplati plaće, koje su većina troškovne mase.
Vratimo se onom poduzetniku koji se našalio kako će svojem četveromjesečnom djetetu kupiti školski pribor. On zaključuje: ‘Eh, jedini je problem što taj mikročlan trenutačno treba samo dječju hranu i pelene...‘ Mislim da je poruka jasna, pa Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i ovom prilikom prigovore poduzetnika šaljemo na znanje.
POST SCRIPTUM
Jedan poduzetnik navodi da su, prema DZS-ovim podacima iz ožujka 2024., od ukupno 180 tisuća pravnih osoba u Hrvatskoj njih više od 160 tisuća (89 posto) mikrotvrtke. Dalje, prema Fininim podacima iz 2023. u Hrvatskoj posluje 137 tisuća mikrotvrtki i njihov je prosječni godišnji prihod 135 tisuća eura. ‘To znači da taj natječaj podrazumijeva da prosječna mikrotvrtka troši oko 22 posto svoga godišnjeg prihoda na digitalizaciju, što ni približno nije realno‘, tvrdi poduzetnik.