Sadašnja razlika između europskih carina na američku i američkih carina na europsku robu iznosi, ugrubo, tek jedan postotni bod
Upravo smo nakratko zaboravili na nasilničko ponašanje američke administracije u vezi s trgovinskim odnosima kad nas je predsjednik Donald Trump podsjetio kako nema odmora dok je on glavni u Bijeloj kući. U petak je iz vedra neba, svega nekoliko sati – što je posebno znakovito – prije dogovorenoga sastanka američkog trgovinskog predstavnika Jamiesona Greera i ministra trgovine Howarda Lutnicka s europskim povjerenikom za trgovinu Marošem Šefčovičem, vašingtonski kauboj uzviknuo kako 'nema ništa od dogovora'. Umjesto 20 posto carine, o čemu se i vode pregovori, Trump je na robu iz Europske unije opalio carine od 50 posto.
Iako je rekao kako ta carinska stopa stupa na snagu 1. lipnja i da o tome više nema razgovora i pregovora, vrlo brzo promijenio je mišljenje. Već u nedjelju objavio je kako će primjena nove carine pričekati do 9. srpnja jer ga je 'nazvala Ursula von der Leyen'. Međutim, to ne znači da je problem riješen, daleko od toga. Kao i uvijek kad je riječ o Trumpu, posebno ovom novom 'Trumpu 2.0', dosadašnji principi američke politike i dalje se primjenjuju, samo na mnogo siroviji način.
Da je tomu tako, svjedoči i izjava Kelly Ann Shaw, nekadašnje dužnosnice Bijele kuće u Trumpovu prvome mandatu, koja je rekla da normalne diplomatske metode i tradicionalni pristupi trgovinskim pregovorima nisu iznjedrili trgovinski sporazum između EU-a i SAD-a ni u jednoj prijašnjoj američkoj administraciji. Stoga ne iznenađuje što je aktualni američki predsjednik krenuo sasvim drukčijim putom, tvrdi ta poznavateljica vašingtonske politike.
Očito je američko stajalište u odnosima s Europom da Europljani ne shvaćaju kako su došla drukčija vremena, takva u kojima nema mjesta uglađenom diplomatskom jeziku i vjekovnom načelu reciprociteta ili, narodski rečeno, 'kako ti meni, tako ja tebi'. A u ovoj igri ulozi su vrlo visoki. Prošle godine Amerika je iz Europske unije uvezla robe vrijedne 576 milijardi dolara dok je u europske luke pristigla američka roba vrijedna 367 milijardi dolara. SAD ima s Europom trgovinski deficit od 209 milijardi dolara, jedan od najvećih na svijetu. Već je taj podatak dovoljno strašan za Trumpa jer znatno nagriza njegovu ideju velike, moćne Amerike koju je prodao svojim biračima.
No trgovinski deficit u novoj definiciji američko-europskih odnosa kako je vidi Trump vjerojatno je u drugom planu. Unatoč službenom statusu saveznika Trumpova Amerika od Europe traži razinu više – potpunu lojalnost u geopolitičkom nadmetanju s Kinom te tržište koje će bez suvišnih pitanja kupovati sve što se Amerika sjeti (skupo) prodati. Kad se tako postave stvari, jasno je da su Trumpove kritike o europskim trgovinskim barijerama, pa i porezu na dodanu vrijednost kao necarinskoj barijeri, tek izlika. Naime, ovolike trgovine između dvije atlantske obale i ne bi bilo da je snažno opterećena barijerama. Sadašnja razlika između europskih carina na američku robu i američkih carina na europsku iznosi, ugrubo, samo jedan postotni bod, a prosječna stopa PDV-a u Europi približno je jednaka američkom porezu koji se obračunava pri kupnji.
Kad se stvari tako sagledaju, pitanje je zašto bi uopće Europska unija trebala izaći pred Trumpa s lepezom jednostranih ustupaka. I Trump to zna, zato i jest počeo govoriti o carini od 50 posto kako bi pojačao pritisak. U odgovoru na taj najnoviji izazov Bruxelles može izabrati dva modela: onaj britanski, koji je donio ekspresni trgovinski sporazum, ili pak kineski, u kojem je Peking hladno uzvratio istom mjerom i prisilio Trumpa na reteriranje. Međutim, s ovim i ovakvim europskim vodstvom primjer Kine bit će nedosanjani san.
