Jedno radno popodne je dovoljno za ovjere kod javnih bilježnika

Ima već neko vrijeme da je zatvoreno javno savjetovanje o Prijedlogu Pravilnika o radnom vremenu u javnobilježničkim uredima. Naoko nezanimljiva tema, ali kad pročitate argumente struke, onda rješenje o obaveznom radu tih ureda popodne, i to najmanje dva puta tjedno, treba razmotriti.

Naime u čl. 3. piše da se radno vrijeme javnobilježničkog ureda u pravilu podudara s radnim vremenom općinskog suda na čijem području je njegovo sjedište. Javni bilježnik slobodno određuje radno vrijeme za primanje stranaka, pri čemu najmanje dva puta tjedno prima stranke dva sata prijepodne i dva sata poslijepodne, nakon radnog vremena općinskog suda.

Imam osjećaj da se prijedlog Pravilnika pisao bez konzultacija sa strukom, odnosno javnim bilježnicima jer kao da nisu prepoznati potencijalni problemi koji bi se mogli izbjeći da se malo o tome razgovaralo. Vidim da su reakcije javnih bilježnika listom jednake, odnosno smatraju da je u malim sredinama to zaista nepotrebno nametati jer bi to moglo utjecati na odlazak kadrova iz javnog bilježništva kojih ionako tamo fali.

Pomirba

Prije nego što iznesem njihove stavove, samo bih kao uvod napomenuo da vrlo često čujem od menadžera, pa i meni bliskih ljudi kako zaposlenici odlaze iz njihove tvrtke jer im je novi poslodavac ponudio ne baš toliko bolje financijske uvjete, koliko im je važno da su dobili nekoliko dana ili tjedan više godišnjeg odmora, rad od kuće… Neću otkriti toplu vodu ako kažem da su zaposleni u današnjim uvjetima postali komotniji, osim financija važni su im i nefinancijski benefiti, a upravo bi to mogao biti razlog da javnobilježničke urede napuštaju zaposleni.

Nitko ne osporava dobre namjere Ministarstva pravosuđa i uprave da učini dostupnim javnobilježničke usluge i u poslijepodnevnim satima jer kako reče jedan od komentatora, ljudi često moraju uzimati godišnji odmor da bi ovjerili svoju dokumentaciju. No hajdemo pomiriti i potrebe građana, ali i uvjete u kojima rade javni bilježnici u malim sredinama. Prijedlog je da javnobilježnički uredi rade jedan dan u tjednu u poslijepodnevnim satima uz prethodnu najavu stranaka, a ne nužno dva dana. Naime, kako kaže jedna komentatorica prijedloga Pravilnika, nemaju sve sredine jednaku potrebu za radom javnobilježničkih ureda izvan radnog vremena suda, odnosno u nekim sredinama uopće nema potrebe, ili samo iznimno.

Osim toga, nastavlja, javnobilježnički uredi koji imaju sjedište u sredinama u kojima postoji potreba za takvim radom već su se prilagodili i imaju radno vrijeme po tom modelu, odnosno čak i u trajanju dužem nego što je to predviđeno ovim prijedlogom (neki uredi rade svaki dan do 19 sati). To su oni uredi u većim i velikim gradovima, a mi u Zagrebu imamo takvu privilegiju. Osobno sam znao otići kod javnog bilježnika i u šest sati popodne, što je stvarno dobra stvar za građane, no ti javnobilježnički uredi u Zagrebu, Splitu i drugim većim gradovima to sebi mogu i priuštiti.

Odljev mozgova

Komentatorica prije svega misli na male javnobilježničke urede koji će, kako navodi, teško moći organizirati svoje četrdeset satno radno vrijeme za primanje stranaka i to iz razloga što je njihovo financijsko poslovanje loše, pa su i njihove plaće već duže vrijeme nekonkurentne, a što je već dovelo do odlijeva velikog broja zaposlenika iz javnobilježničkih ureda. Ovakvo normiranje radnog vremena, zaključuje, dodatno bi financijski ugrozilo poslovanje malih javnobilježničkih ureda jer bi oni prema predloženoj odredbi trebali raditi dva dana u tjednu u vrijeme kada nema stranaka, a biti zatvoreni u ono doba dana kada imaju najviše stranaka.

Druga komentatorica to dodatno obrazlaže time što javni bilježnici ionako imaju problem oko pronalaska službenika koji su neophodno potrebni u svakodnevnom radu. I zato će dvodnevni popodnevni rad još više otežati pronalazak radnika u javnobilježničkim uredima jer ljudi hoće popodne za sebe. To je razlog zašto mislim da bi dvije strane trebale naći kompromis propisivanjem obaveze jednog popodnevnog rada u tjednu.

POST SCRIPTUM

Iako je savjetovanje zatvoreno, još se uvijek stigne 'popeglati' tekst Pravilnika o radnom vremenu u javnobilježničkim uredima. No ono na što bih htio upozoriti je nedostatak reagiranja nadležnih u Ministarstvu pravosuđa i uprave. Naime, kada čitate neke prijedloge propisa, puno je ljepše, a i lakše komentatoru (i čitatelju) kada se na svaki komentar odgovori s 'prihvaćen', ili 'nije prihvaćen' li pak da su nadležni 'primili na znanje'. Ako pak prijedlog komentatora nije prihvaćen, onda nadležni to lijepo objasne zašto nije. Nažalost, kad je riječ o ovom prijedlogu Pravilnika, nije bilo reagiranja iz Ministarstva na prijedloge komentatora.