Komentari
StoryEditor

Kada se možemo prestati žrtvovati za Ukrajinu? Koji cilj treba biti postignut?

28. Srpanj 2022.

Nedavno je njemački ministar gospodarstva Robert Habeck, onako en passant objavio svojim sugrađanima da će se svi morati žrtvovati u rastućoj energetskoj krizi, pri čemu oči poput vrlo oštrog, nazubljenog predmeta bode aksiomatski, dogmatski karakter te izjave koja ni u najluđim snovima ne očekuje nekakvo pitanje, skepsu, kritiku, nastavak razgovora. Samo tako, europski lideri hodaju okolo poput visokih svećenika i propovijedaju nužnost svenarodne žrtve, iako nikome nije jasno za što se točno moramo svi žrtvovati.

Zašto bismo podnosili razne redukcije i trpjeli kontinuiran pad životnog standarda? Može li netko pojasniti, oprostite što cjepidlačim, za koji se točno cilj cijela Europa mora žrtvovati? I, kad smo kod toga, koliko dugo očekujete trajanje te žrtve?

Prilično ironično, do ove situacije dovela nas je upravo politika Europske unije koja je objavila ekonomski rat Rusiji bez da je napravila neke osnovne kalkulacije, no to je čak manje važno u cijeloj priči. Prihvatimo na trenutak dubiozni argument prema kojem je trebalo uvesti žestoke sankcije Rusiji zbog napada na Ukrajinu, premda nije, recimo, Saudijskoj Arabiji i drugim bliskoistočnim državama za napad na sirotinjski Jemen ili zbog svirepog i teško pojmljivog komadanja saudijskog novinara usred Turske, da spomenemo samo neke dobre razloge. Njihova nafta, interesantno, nije prljava, čista je i mirišljava poput Coccolina.

Jednako je nezgodno da tu mantru štednje i žrtve šire oni koji se ni uz najbolju želju ne mogu žrtvovati jer imaju premasne plaće i previše imovine. Jednostavno su prebogati da bi se mogli žrtvovati. No, digresiram. Dakle, 'trebalo je napraviti nešto' glasi krunski argument pobornika ovakvih sankcija, iz čega, savršeno logično, proizlazi da sada svi 'moramo podnijeti određenu žrtvu'. Dobro, ne baš svi.

Može li onda netko barem objasniti cilj tog žrtvovanja? Mislim, oprostite mi na prizemnoj sebičnosti i kratkovidnosti, ali zanima me u kojem trenutku ono može prestati? Kada Ukrajina dobije natrag teritorij uzet nakon 24. veljače ove godine? Ili kada dobije natrag i Krim, odnosno sav teritorij koji joj je međunarodno priznat? Kada Rusija odustane od daljnjeg ratovanja? Kada počnu pregovori? Kada završe uspješno pregovori? Kada završe uspješno pregovori, ali se i utvrdi da Rusija poštuje potpisano? Kada se Rusija ekonomski uruši kao kula od karata? Kada Rusija odustane od protumjera i pritiskanja Europe s plinom? Kada ode Vladimir Putin s vlasti? Kada ode Vladimir Putin s vlasti, ali ga zamijeni netko Zapadu probavljiv? Kada završi veličanstvena zelena tranzicija i Europa bude pogonjena isključivo čistim i obnovljivim? Kada nađemo dovoljno alternativnih dobavljača plina i nafte? Kada cijena plina i nafte padne na prihvatljiviju razinu? Samo kroz jesen i zimu? Kada Volodimir Zelenskij kaže da više ne moramo? Osim toga, znam da sad već pretjerujem, koliki je raspon žrtve očekivan? Govorimo li o jednom janjetu, dva, tri, kravama, volovima, kozama, prvorođenom?

Vidite, vjerujem, problem. Čak i kada se ne pitamo zašto se žrtvujemo za neku drugu zemlju kako se valjda nitko nije u recentnoj povijesti žrtvovao, a da nije sam izravno bio isto pogođen, ostaju neka ozbiljna tehnička pitanja. Jednostavno reći 'moramo se svi žrtvovati' naprosto vapi za elaboracijom, razradom koncepta, konkretizacijom, zar ne? Oprostite, možda je nepristojno u ovakvom trenutku, ali kada je cilj naše žrtve postignut? Zna li se što?

27. studeni 2022 02:49