Kad bih bio bezobrazan, pomalo bih zlurado popratio vijest da je kompanija Pan-pek našla način da zaobiđe odredbu Zakona o trgovini kojom se trgovcima zabranjuje rad nedjeljom. Ipak, neću biti bezobrazan, ali neću skrivati ni radost što je neka kompanija našla način da prevesla Vladinu zabranu rada nedjeljom trgovcima jer, ponavljam po tisućiti put, ta je zabrana jednostavno nepotrebna i k tome vrlo diskriminirajuća. Doduše, Pan-pek nije u cijelosti izbjegao zabranu rada nedjeljom. Njegove su pekarnice radile ove nedjelje, iako je tvrtka sama odlučila da je za pekarnicu kao trgovinu ta nedjelja neradna. Ali za pekarnicu kao ugostiteljski objekt nije. Zato u tim pekarnicama kupci nisu mogli kupiti kruh, ali jesu burek, sendviče, pizze i buhtle te kave i druge napitke koji se mogu odmah konzumirati baš kao u bilo kojem ugostiteljskom objektu kojem, za razliku od trgovaca, nije zabranjen rad nedjeljom.
Pan-pek je iskoristio zapravo jednu činjenicu, a to je da od osnivanja ima dvojnu registraciju, odnosno registriran je za djelatnosti trgovine i ugostiteljstva. Točnije rečeno, njegove trgovine, svaka za sebe, tako su registrirane od početka svog rada, od najstarije prije 27 godina do najmlađe prije tri godine, odnosno davno prije zadnjih izmjena Zakona o trgovini koje reguliraju rad nedjeljom.
‘Nedjeljni obiteljski sendvič‘
Dakle, te trgovine koje su registrirane i kao ugostiteljske radnje nude hranu i piće koji se mogu odmah konzumirati, a što, prema izjavi iz te kompanije poslane medijima, čini 65 posto ukupne ponude proizvoda. Dakle, nije da su u njoj baš potpuno anulirali učinak zabrane rada nedjeljom, ali, s obzirom na tu okolnost, može se reći da je to dobar uspjeh. Uz proglašenje sajmenih dana nedjeljom, za što imaju ovlasti jedinice lokalne samouprave, to je još jedan primjer učinkovitog zaobilaženja zakona, a da opet sve ostane u okviru zakona.
Ne treba sumnjati da će primjer Pan-peka slijediti i drugi iz branše, naravno, oni koji su osim kao trgovine svoje pekarnice registrirali i kao ugostiteljske objekte. S obzirom na to da, koliko znam, i druge pekarnice, barem veće, u svojoj ponudi osim kruha imaju i druge artikle koji se mogu odmah konzumirati, pretpostavljam da su također registrirane kao ugostiteljski objekti. Ali ne treba na tome stati, nego treba dati prostora mašti pa uvesti i neke druge proizvode koje bi mogli kupovati kupci. Primjerice, zašto neka pekarnica ne bi u svoj asortiman uvela ‘nedjeljni obiteljski sendvič‘. Na ideju dolazim na temelju osobnog iskustva. Naime, kada bijah mlađan momak ja, kao student sam radio na građevini. Posao je to koji iscrpljuje, ogladniš, i u tim trenucima nije bilo ništa ljepše nego kada ti zamiriše salama u svježem kruhu. Uvijek bih kupio pola kruha koji bi mi zatim gospođa u trgovini prerezala napola i u njega ubacila salamu. Svi su mi se čudili kako toliko mogu pojesti, ali ja sam, za razliku od njih, vrijedno radio u svojoj šihti, pa sam zbog toga trošio mnogo energije.
Obiteljske radosti
E, takav bi se sendvič mogao prodavati u pekarnici. Štoviše, zašto samo u pola kruha?! Neka pekarnice nedjeljom ponude nedjeljni obiteljski sendvič u cijelom kruhu! Zašto da ne?! Onda mi dođemo u pekarnicu, kupimo takav jedan sendvič i odjurimo kući brže-bolje da nas ne bi neka inspekcija pitala što planiramo s njim. Uđemo u kuću, dvaput zaključamo vrata da ne bi netko od susjeda slučajno došao i vidio da zaobilazimo Zakon o trgovini, članak 57., stavak 2. Zatim se obitelj radosno skakućući okupi oko sendviča, izvadi iz njega salamu, spremi je u hladnjak za sutrašnji doručak, a preostali dio sendviča, tj. kruh, iskoristi za nedjeljni obiteljski ručak.
Dakle, izlaz postoji, samo treba imati dovoljno lude mašte da se prevari jedna takva (su)luda zakonska odredba. Uostalom, nakon svih argumenata koji su već izneseni i u Lideru i u drugim medijima, izgleda da nam i nije ništa drugo ostalo nego da je ismijavamo. U svakom slučaju, čestitka Pan-peku na inovativnosti i pobjedi nad silama lišenima bilo kakve logike.
POST SCRIPTUM
Pročitao sam na Index.hr-u tekst kolege Gorana Vojkovića u kojem piše da se nedjeljom ne može kupiti kruh, ali kladionice rade. Protekle je nedjelje šetao i naletio na zatvorenu kvartovsku trgovinu, otvoreni kafić, pizzeriju itd. Ali ga je posebno pogodilo što kladionice sasvim normalno rade nedjeljom. ‘Dragi vladajući, dok nedjeljom uredno rade kladionice, dok u njima rade neki radnici, nemate nikakvo, ali baš nikakvo opravdanje za zabranu rada trgovina‘, napisao je kolega Vojković. Dakle, nije toliko problem u zabrani rada nedjeljom koliko u njezinoj diskriminirajućoj naravi.