
Kako nas je Thompson ujedinio: Sad smo baš svi uvrijeđeni

Uvrijeđenost je postala temelj društva. Ne zato što imamo razlog za to, nego zato što je najbrži način da dokažemo vlastitu moralnu nadmoć
Domaća javnost nikada dosad nije bila toliko polarizirana i imala toliko jasno izrečenih emocija kao nakon subotnjega koncerta Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu koji je okupio više-manje pola milijuna ljudi. A najčešća emocija koju osjećaju i oni koji su na koncertu bili i oni koji nisu jest – uvrijeđenost. Svi su nakon koncerta nekako složni samo u jednome: da su uvrijeđeni. Oni koji su na koncertu bili, duboko su, osobno i konkretno uvrijeđeni jer se ništa od onoga čime ih se plašilo nije dogodilo. Nije bilo mrtvih, nisu se urušili mostovi, nisu horde krenule u opako divljanje, nije bilo masovnih uhićenja zbog krkanluka, koncert je održan, ljudi su se skupili i manje-više u miru otišli.
Kao nakon svakoga drugog koncerta, bila to Prijovićka ili Elemental. Uvrijeđeni su i oni koji na koncertu bili nisu, a nisu im se svidjeli ni napjevi o Juri i Bobanu u centru Zagreba ni poklič kojim započinju 'Čavoglave' na Hipodromu. Nije im sjelo ni prvo polje u određenoj boji na šahovnicama na majicama ni neki natpisi, bole su ih u oči tetovaže, kape… Uvrijeđeni su i oni koji su došli otvorena srca pa gledali snimke s Bleiburga. 'Koju poruku time poslati?' pitali su se. Svima je ponešto zasmetalo, sve je nešto uvrijedilo. Svi imamo jednake osjećaje, samo s različitog spektra.