S velikom sam pozornošću pročitao tekst 'Kako mi je LinkedIn uzeo 5000 kuna' u Jutarnjem listu. Dakle, čovjeku je ponuđeno mjesec dana besplatnog premium članstva na toj poslovnoj mreži. Baš kao i meni. Obojica smo krenuli u postupak registracije. On ga je dovršio, a ja sam odustao kad je LinkedIn od mene zatražio sve podatke o kreditnoj kartici.
Da sam dao podatke, vjerojatno bi mi se dogodilo isto – zaboravio bih kad istječe mjesec dana, pa bi mi LinkedIn skinuo s kartice iznos članarine, i to odmah za cijelu godinu – 800 dolara.
Automatska obnova ugovora predmet je brojnih sporova i uglavnom se ne dopušta. No ostala je još siva zona probnog roka. Kalifornijski LinkedIn – prema domicilnim propisima – nije trebao upozoriti na istek probnog roka, jer je o uvjetima obavijestio na početku.
Ipak, čitatelj Jutarnjeg odmah je ugasio sve usluge, kontaktirao službu za korisnike i objasnio da se dogodio do previd. LinkedIn je u roku od nekoliko dana pristao vratiti novac. Kako god, oprez sa svim privlačnim 'besplatnim' ponudama. Nema besplatnog ručka, a pogotovu ga ne plaćaju multinacionalke.