Godinu dana nakon što sam od suda dobila rješenje da mi je tvrtka ugašena ispostavilo se da je sustav pogrešno obračunao HGK-ovu članarinu. Zbog (nepostojećega!) duga od tri i pol eura Porezna uprava uložila je prigovor i predmet je, kao i mnogo takvih, završio u DORH-u
Više puta javno sam zastupala tezu da bi uređena i efikasna Porezna uprava zapravo trebala biti ključna institucija antikorupcijskog i antiklijentelističkog djelovanja države. Jer kad se sravne prihodi, rashodi i porezne obveze, odmah se vide nerazmjeri, osobito uz današnju informatizaciju. Bilo je tako dok nisam izravno spoznala koliko je Porezna uprava već sada snažna, a cijeli je sustav razotkrivanja financijskih prekršaja i nepodopština tako dobro programiran i uštiman da se crvena lampica pali i cijeli državni mehanizam privođenja krivca pravdi pokreće čak i zbog duga od tri i pol eura. I to nepostojećega duga.
Znam da znam, ali ne znam
Dakle, priča je trebala biti krajnje jednostavna. Prije nešto više od dvije godine odlučila sam zatvoriti tvrtku. Nije to bila neka tvrtka koja cilja na razvoj, novo zapošljavanje, nego ponajprije forma s pomoću koje mogu obavljati različite poslove iz spektra novinarstva, publicistike, filma… Dobra vijest pritom je bila da je država pojednostavnila zatvaranje tvrtki koje nemaju duga prema državi i vjerovnicima te da se sve može obaviti u nekoliko dana.
Idealno za moj slučaj: vjerovnici su isplaćeni, knjigovodstvo je izračunalo dugove prema državi, provjerilo ih s poreznim referentima, sve je uredno plaćeno… I postupak je priveden kraju, sud je izdao rješenje o gašenju tvrtke, objavljeno je u Narodnim novinama. Nije trajalo baš dva dana, već oko dva mjeseca, ali sve je išlo glatko i jednostavno. I ja sam vjerovala da je to završena priča. Doduše, to rješenje postaje pravomoćno petnaest dana nakon objave u Narodnim novinama, ako nitko ne podnese prigovor. Ali ja znam da nema tko podnijeti prigovor jer svi su dugovi podmireni. Ili barem mislim da znam.
Nekih godinu dana nakon što je tvrtka ugašena zovu mene iz knjigovodstva, raspituju se jesu li me pozvali iz arhiva trgovačkog suda da predam dokumentaciju. Nisu me pozvali. Najprije smo mislili: ‘Bio je potres pa se reorganiziraju, saniraju posljedice…‘ Ali onda čujemo da su se organizirali, pozivaju neke ljude, ali mene ne. Nakon toga zovem ja arhiv trgovačkog suda. Dobiti ga telefonom ravno je zgoditku na lutriji jer ondje, navodno, radi samo jedan arhivist koji se ujedno javlja na telefon, i to samo jedan sat u radnom danu.
Koliko se sjećam, telefonski pozivi primali su se od 13 do 14 sati. Do arhiva trgovačkog suda mobiteli valjda još nisu stigli. Ali ima tu jedna caka: od 13 do 14 sati broj je stalno zauzet. A u ostatku radnog dana nitko se ne javlja. Nakon nekoliko tjedana uspjela sam ipak dobiti arhivista. Ali tu tek počinje pravi zaplet.
Kaže arhivist, u povjerenju, da moja tvrtka uopće nije ugašena jer postoji neki prigovor zbog duga! I da pokušam dobiti suca trgovačkog suda kod kojeg je predmet. Koji dug? Koji sudac? Dobila sam nekako suca. Kaže sudac, predmet je u DORH-u. Porezna uprava uložila je prigovor zbog duga prema državi od 26 kuna (3,5 eura po novome)! I on je to po službenoj dužnosti morao predati DORH-u. Ali ne i mene obavijestiti. Navodno je riječ o nepodmirenoj članarini za Hrvatsku gospodarsku komoru.
Kako objasniti nebulozu
Nakon kratkih konzultacija s knjigovodstvom tražimo pomoć porezne referentice. I zaista bez problema dobivamo potvrdu da tvrtka nema poreznog duga. Naoružana potvrdom, ja dragovoljno idem u Županijsko državno odvjetništvo, u Zagrepčanku. Da preduhitrim privođenje. Smišljam kako gospođi koja prima stranke uopće objasniti tu nebulozu: da sam ja, navodno, njihov predmet jer imam lažno prijavljeni tvrtkin dug od tri i pol eura za koji ne znam i potvrdu porezne ispostave da duga nema.
A gospođa se smije. Kaže, niste nam vi prvi. Mnogo je takvih kojima je sustav pogrešno obračunao HGK-ovu članarinu. I svi su oni postali predmeti DORH-a. No DORH ne može zaustaviti progon na temelju potvrde porezne ispostave. Treba im potvrda iz centrale, iz Porezne uprave, da odustaju od progona. Prošlo je još nekoliko mjeseci.
A onda sam učinila ono što inače ne radim: preko veze sam poslala poruku da ću to objaviti. Ne znam je li to djelovalo, ali potvrda je stigla ekspresno i DORH je obustavio moj progon u ime države – za tri i pol eura lažnoga duga. Napokon sam dobila pravomoćno rješenje o zatvaranju tvrtke po brzom postupku. Trajalo je više od dvije godine. Ne znam što je s drugim sličnim lažnim dužnicima koje DORH progoni u ime države. No znam da više neću prizivati snaženje Porezne uprave. Vidim da je dovoljno snažna, da reagira i zbog tri i pol eura nepostojećega duga.