Možemo! očito nema smisla za krupno nekretninsko poduzetništvo, u kojem se vrti velik novac. A novac u konačnici upravlja politikom
Još prije koji tjedan izgledalo je da su Tomislav Tomašević i Možemo! osigurali upravljanje Zagrebom i u sljedećemu mandatu. Činilo se da su lokalni izbori, što se Zagreba tiče, tek puka formalnost, osobito nakon što se zagrebački SDP ‘predao‘ zagrebačkom Možemo! odlučivši da na izbore izađu zajedno. HDZ je odavno ‘predao‘ Zagreb političkoj ljevici. Već više od dva desetljeća u gradu nastupa s kandidatima i listama koji ni zabunom ne mogu dobiti izbore. Nisu Tomašević i Možemo! slovili kao izgledni pobjednici zbog svojih rezultata u ovome mandatu. Naprotiv, bili su neupitni favoriti usprkos dokazanoj nekompetenciji za vođenje grada. Predestinirani pobjednici bili su zahvaljujući izvrsnom PR-u koji ih portretira kao nepodmitljive borce za pravdu i ‘malog čovjeka‘, apsolutnoj naklonjenosti mainstream medija koji prešućuju njihovu ideološku zeleno-crvenu ostrašćenost. I najvažnije – računali su na politički inženjering duboke države koja presudno upravlja svim hrvatskim izborima.
Panične reakcije
A onda su se dogodile Uskokove afere ‘Buje‘ (poznatija kao ‘uhićenje Mile Kekina‘) i ‘Hipodrom‘, koja bi mogla postati još neugodnija za Tomaševića i Možemo!, praćene vrlo paničnim reakcijama prvaka i prvakinja Možemo! Od Sandre Benčić kao ultimativne glasnogovornice stranke preko Ivane Kekin, koja je i obiteljski pogođena istragama, do Tomaševića, koji bi istragom ‘Hipodrom‘ mogao biti izravno pogođen – njihova je ključna obrana da su žrtve političkog progona. Prst upiru u glavnoga državnog odvjetnika Ivana Turudića i, dakako, u HDZ. Pretpostavljam da u to i oni sami ne vjeruju. Ali kako reći: ‘Progone nas i ruše oni koji su nas stvorili i doveli na vlast u Zagrebu?‘
Naime, u oba slučaja u ishodištu afera, koje zapravo imaju obilježja operacija, nalazi se odvjetnik Anto Nobilo, kojeg je i uz najbolju volju teško zamisliti kao HDZ-ova pouzdanika. Glavni državni odvjetnik spremno je prihvatio istrage koje mu je servirao Nobilo. Jamačno i s osobitim zadovoljstvom, s obzirom na političku difamacijsku kampanju koju protiv njega permanentno vodi Možemo!. No glavni meštar operacija detronizacije Možemo! bez sumnje je Nobilo, kojem uza svu upitnost njegovih političkih sklonosti i zastupanja (uglavnom na liniji postjugoslavenskoga kontinuiteta i obrane komunističkog sustava) nije moguće poreći znanja i vještine u provedbi političko-pravosudnih operacija. U tome je velemajstor. Operacije ‘Buje‘ i ‘Hipodrom‘ to potvrđuju.
Počelo je s kavom
Operacija ‘Buje‘ nije počela uhićenjem i trosatnim pritvaranjem estradne ‘zvijezde‘ Mile Kekina, supruga saborske zastupnice i aktivnog podupiratelja Možemo!, zbog sumnjivog načina na koji je ispod cijene od Općine Buje kupio zemljište za vilu u Momjanu, i ne završava sa 7000 eura za pogodovanje i eventualnom sitnom kaznom. Slučaj je počeo s onom Kekinovom kavom s Nikicom Jelavićem ‘koji nije nogometaš‘. Njime se bračni par Kekin, kao ogledan borac za pravdu ekipe Možemo!, ne prikazuje samo kao sitan, moralno upitan mešetar, što je podebljano korištenjem umjetničkog prava Mile Kekina da mu država plaća zdravstveno i mirovinsko, već bi se istrage mogle mnogo ozbiljnije proširiti i na provjeru plaćanja poreza i eventualne utaje. To je slaba točka mnogim ‘zvijezdama‘. Operacija ‘Hipodrom‘ izgleda pak kao mina za potencijalnu ucjenu koju je Tomašević dobio u paketu s preuzimanjem Zagreba. A kako kažu znalci, prema onome što se dosad zna o aferi ‘Hipodrom‘ – od isplate nepostojećih usluga iz gradskog proračuna do pranja tako zarađenog novca i vjerojatnog transfera gotovine pravim dobitnicima – na njoj Nobilo može servirati kaznene prijave, a Turudić uhititi ne samo Tomaševića već i cijeli Možemo!.
Pitanje je – zašto? Zašto odvjetnik Nobilo, blizak strukturama koje su stvorile Možemo! i dovele ga na vlast, danas vodi operaciju njegove difamacije i rušenja? Dio odgovora, kao što je ovih dana sugerirao gradonačelnik Tomašević, vjerojatno se nalazi i u osobnim financijskim interesima. No nije samo riječ o tome da Nobilo navodno želi graditi 19 nebodera uza Savu, a Tomašević to ne dopušta. Možemo! očito nema smisla za krupno nekretninsko poduzetništvo (neki to zovu i građevinskom mafijom), u kojem se vrti velik novac. A novac u konačnici upravlja politikom. Dodatni je motiv to što progresivno-vokističke politike i u Europi idu prema kraju. Možemo! tako ubrzano postaje suvišan. Novi izazov glasi: kako u mjesec dana stvoriti Bandića nove generacije? I tko bi to mogao postati?