Ponovno čitam Kasparovljevu briljantnu analizu Putinova lika i politike, knjigu objavljenu 2015. čiji je naslov ujedno njezina glavna poruka: ‘Zima dolazi: Zašto Putin i neprijatelji slobodnog svijeta moraju biti zaustavljeni‘. Nažalost, nitko tko je to trebao, njegove poruke nije želio čuti
Danas se mnogi ispričavaju da nisu znali, nisu mogli vjerovati, nisu željeli slušati kakav je zapravo Vladimir Putin i što zapravo smjera. Taj grijeh neznanja, nevjerovanja i neslušanja predvode (do)sadašnji čelni ljudi njemačke politike, koji su, jadni, svim resursima unatoč, navodno najmanje o Putinu i njegovim namjerama znali. Uz rame im je cijeli europski politički establišment, uključujući i hrvatski.
Drago mi je što se ne mogu baš pridružiti tom krugu neznanja i nevjerovanja jer sam godinama upozoravala na opasnost od njemačke energetske politike oslonjene na ruski energetski monopol u Europi. Ali žao mi je što nisam više vjerovala šahovskom geniju, danas (i) hrvatskom državljaninu Gariju Kasparovu, koji je sve znao, sve predvidio, samo je molio da ga čujemo.
Tako jednostavno!
Ovih dana ponovno čitam njegovu briljantnu analizu Putinova lika i politike, knjigu čiji je naslov ujedno njezina glavna poruka: 'Zima dolazi: Zašto Putin i neprijatelji slobodnog svijeta moraju biti zaustavljeni'. Tako jednostavno. Knjiga je objavljena 2015., nakon Putinova napada na istok Ukrajine i aneksije Krima, najprije u SAD-u, a zatim diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku. Tumačio je šahovski genij svima koji bi to trebali čuti zašto Putina treba zaustaviti i zašto se to može učiniti jedino silom i snagom, a ne partnerstvima i savezništvima. Uzalud. Nitko tko je trebao, nije želio čuti. A, priznajem, i sama sam vjerovala da Gari ipak malo pretjeruje kada piše:
'Dakako, Putinova arogancija i govor sve nas više podsjećaju na Hitlera, kao i uspjesi koje su mu oni donijeli. Zato može zahvaliti obilju Chamberlaina u današnjim strukturama moći – a Churchilla nigdje na vidiku. Slabost izaziva rat, a ne snaga. Dokle god ide lako, dok Putin niže uspjehe bez otpora, on dobiva sve veću podršku. Osvojio je Krim takoreći bez ispaljenog metka. Preplavio je istočnu Ukrajinu agentima i oružjem, a Europa je oklijevala… Nakon toliko spaljenih mostova sve je teže dosegnuti točke s kojih se može utjecati na Kremlj.'
Barem je politička Hrvatska imala razloga vjerovati Kasparovu. Pokazao je koliko razumije velikodržavne projekte i diktatore kada je aktivno razobličavao Miloševićev osvajački rat u Hrvatskoj i BiH. No vremena su se promijenila. Prije sedam godina, u vrijeme dok je naš (makarski) susjed Kasparov upozoravao na opasnost zvanu Putin (npr. 'ako želite ulagati u KGB d.o.o, morate imati na umu da su oni vrlo, vrlo aktivni dioničari'), (i) u Hrvatskoj su cvjetali ruski poslovi. Ruska nafta i plin ovladali su hrvatskim energetskim tržištem, ruske banke počele su 'dobrohotno' priskakati u pomoć sve problematičnijem prehrambenom divu Agrokoru, ruskim su oligarsima velikodušno prepuštani 'na razvoj' objekti uz jadransku obalu, uključujući i one osjetljive vojne važnosti.
Ruska utvrda na Šipanu
Lokalne su kronike bilježile koja se domaća džetseterica poslikala na jahti kojeg oligarha, pratile uplovljavanje navodno Putinove spektakularne jahte 'Šeherezada' u dubrovački akvatorij. U Šipanskoj Luci na Elafitima, koja je oduvijek, pa i u posljednjem, Domovinskom ratu, slovila kao strateška luka za obranu Dubrovnika, svoje je nadzemno-podzemno zdanje dovršavao jedan od najbližih Putinovih suradnika Konstantin Gološčapov, kojeg i dalje prati glas Putinova masera i džudaškog partnera. Panama Papers pak otkriva da je u projektu sudjelovao i bivši ruski ministar energije Igor Jusufov. Nije poznato što se uopće nalazi u toj ruskoj šipanskoj utvrdi zbog koje se brdo (govore mještani) bušilo stotinu metara ispod površine mora, koja ima nekoliko helidroma... Eto, samo da još Milorad Dodik sagradi veliki aerodrom u Trebinju u rusko-srpskom aranžmanu – i Dubrovnik će biti u lijepome ruskom sendviču.
Putinov koruptivni novac činio je čuda i u Hrvatskoj i diljem Europe. Dok je Kasparov upozoravao na opasnost od pokoravanja prljavim novcem Putinovih oligarha, europski (i hrvatski) političari uvjeravali su druge, a i sebe, da je riječ o – ljekovitom blatu. A sad je, dakako, teško te dobrovoljne kupače u blatu pretvoriti u državnike i borce koji će se odlučno suprotstaviti Putinu jezikom sile, koji on jedino poštuje.
Još je tada Kasparov upozoravao da Putin nije nikakav veliki strateg, već 'agresivni igrač pokera suočen sa slabim protivnicima na Zapadu koji se toliko plaše sukoba da će uvijek radije odustati nego pratiti blef, ma kako dobre karte imali'. Izgleda to kao vjeran opis i današnjeg stanja.