Zdravko Marić podnio je ostavku, ali Zemlja se zbog toga neće prestati okretati. Neće zbog toga propasti država niti će se išta značajno promijeniti u hrvatskoj ekonomiji. Neće čak ni pasti Plenkovićeva Vlada, iako će ostati osiromašena za najboljeg člana, a neće ni biti raspisani novi izbori. Jedino što će se posljedično dogoditi jest da u Vladu stiže novi ministar financija.
Od utorka navečer, od trenutka kada je objavljeno da ministar Marić podnosi ostavku 'iz osobnih razloga', u hrvatskom javnom prostoru traje bjesomučna potraga za stvarnim razlogom Marićeve odluke. Uglavnom se ti razlozi, a ima ih 'mali milijun', kako već kome najviše odgovara, mogu grupirati u tri osnovne skupine: 'na udaru je DORH-a'; 'bježi s broda koji tone'; 'odlazi na mnogo veću plaću u privatni sektor ili na funkciju u Europi'. No, bez obzira u kojoj od tih skupina tko za sebe (odnosno za medije) traži odgovor za 'iznenadnu' ostavku, zanemariv je broj onih koji ujedno ne odaju priznanje Mariću kao izuzetno sposobnom ministru financija. Čine to čak i oni političari koji su dva puta u Saboru inicirali glasanje o davanju nepovjerenja Mariću.
Glasnogovornik Vlade Marko Milić jutros je na N1 najavio da će Marić sutra održati konferenciju za medije. Valjda će konferenciju poslušati i premijer Plenković, jer, navodno, Marić ni njemu nije rekao razlog zbog kojeg je odlučio otići iz Vlade. Dajte, najte! Nakon šest godina zajedničkog rada da potpredsjednik Vlade nije svom predsjedniku rekao zašto podnosi ostavku! Doduše, moglo se i to dogoditi, ali samo ako je tome prethodila žestoka svađa između njih dvojice pa više ne razgovaraju. No u tom bi slučaju Plenković jako dobro znao zašto Marić odlazi.
Radi se o tome da to mora doznati i hrvatska javnost. Ode li Marić iz Vlade bez suvisla objašnjenja, u zraku će ostati visjeti svih onih 'mali milijun' razloga koji od sinoć kolaju medijskim prostorom. Vrlo brzo će se zaboraviti da je Marić bio jako dobar ministar financija, u kolektivnom sjećanju ostat će samo da je podnio ostavku iz zauvijek zataškanog razloga.
Iako još uvijek nitko ne vjeruje da je Marić ostavku podnio iz osobnih razloga, valjalo bi razmisliti i o toj mogućnosti. Štoviše, ako malo promislite, to je doista vrlo vjerojatno. I vrlo je vjerojatno da je upravo ovih 'mali milijun' razloga u stvari samo taj jedan, jedini osobni razlog. Najkraće rečeno, Mariću je vjerojatno 'pun kufer' svega što mu se nakupilo u šest godina.
Da će Marić svojevoljno otići iz ove Vlade govorilo se još prije godinu dana. Pričalo se da će to učiniti do konca prošle godine, što se, kako znamo, nije dogodilo. Ali da se je planiralo, planiralo se! Da bi ga na svojoj čelnoj poziciji voljelo vidjeti više velikih kompanija, i to je točno.
Osim što je po stručnosti najbolji član Vlade, Zdravko Marić je i vrlo ugodan, pristojan i fin čovjek. Nema potrebe sada nabrajati što je sve kao ministar financija u šest godina dobro napravio, ali isto tako postoji niz stvari koje nije napravio. Ne zato što nije znao i htio, već zato što ministar financija nije 'one man band' koji radi ono što bi bilo apsolutno najbolje za zdravlje javnih financija već mu je osnovni zadatak da provodi politiku Vlade koje je član. U toj poziciji svoju stručnost i umješnost dokazuje zadovoljavajući mnoštvo zahtjeva koji nisu baš najbolji za zdravlje javnih financija, ali na način da javne financije ipak ostanu relativno zdrave. To znači da je prisiljen pristajati na mnoge kompromise, često posve popustiti pod pritiscima, a samo ponekad provesti nešto pritiscima unatoč. E sad, možete si samo zamisliti kakvih se sve pritisaka u šest godina Marić natrpio u HDZ-ovoj Vladi s jedne strane, a kakvih dodatnih sa strane oporbe i javnosti.
Uglavnom, Zdravko Marić ima puno pravo reći da mu je svega toga dosta i podnijeti ostavku. Jedino pravo koje nema jest da to ne objasni javnosti. Sa zanimanjem čekamo sutrašnje njegovo obraćanje medijima. Jedino ga molimo da ne kaže da je vrijeme za nove početke i da odlazi na Malo vitra…