Europski i transatlantski integrirane srednjoeuropske države, one kojih se izravno tiče rješenje rusko-ukrajinskog rata, ovih dana šalju ozbiljna upozorenja Ukrajini. Što upućuje na to da se već pripremaju za razdoblje poslije rusko-ukrajinskoga mirovnog procesa. I da nastoje već sada zaštititi svoje interese
Ukrajina se nalazi u škarama mirovnog procesa. Možda bi se tako najkraće mogli opisati recentni potezi srednjoeuropskih zemalja prema pomoći Ukrajini i njezinoj europskoj i transatlantskoj integraciji. Ovoga puta nije riječ samo o državama koje imaju izrazito proruske vladajuće garniture, poput Mađarske ili Slovačke. Možda je najsnažnije odjeknulo upozorenje iz Poljske, članice EU-a i NATO-a koja je u posljednjem desetljeću najglasnije i najupornije upozoravala na Putinovu politiku pokoravanja Europe ovisnošću o ruskom plinu i koja (iz svojih sigurnosnih razloga) zapravo predvodi europski antiruski blok.
Poljaci aktualizirali Volinski pokolj
Ta antiruska Poljska, koja je pokazala toliko solidarnosti i razumijevanja prihvaćajući ukrajinske izbjeglice nakon ruske invazije, ovih je dana najavila, čak zaprijetila u slobodnijoj interpretaciji, da će blokirati ukrajinski pristup EU-u sve dok Kijev ne preuzme povijesnu odgovornost za etničko čišćenje Poljaka iz Volinske oblasti (zapad Ukrajine) u vrijeme Drugoga svjetskog rata, poznatome kao Volinski pokolj.
Poljska također traži da Ukrajina dopusti istraživanje i iskapanje masovnih grobnica te dostojan pokop poljskih žrtava volinskog masakra. Procjenjuje se da je Ukrajinska ustanička armija ubila pedesetak tisuća volinskih Poljaka. U politički drastično podijeljenoj Poljskoj u vezi s rasvjetljavanjem ukrajinskih pokolja Poljaka u vrijeme Drugoga svjetskog rata i komemoriranjem njihovih žrtava načelno se slažu i oporbeni desni konzervativci Jarosława Kaczyńskog i politički šarolika vladajuća koalicija aktualnog premijera Donalda Tuska. Uostalom, i sâm premijer Tusk još je ljetos najavio da će Ukrajina morati postići europske standarde da bi postala članica EU-a, ‘koji nisu samo pitanje trgovina, granica, pravnih i ekonomskih standarda‘ nego i ‘kulturnih i političkih standarda‘. No pitanje je zašto je ta najava moguće poljske blokade ukrajinskog članstva u EU-u aktualizirana baš sada. I zašto neugodna upozorenja Ukrajini jedno za drugim stižu ovih dana iz gotovo svih srednjoeuropskih zemalja, ali i s druge strane Atlantika. Proruski slovački premijer Robert Fico, koji nije samo politički blizak Moskvi već i plinski iznimno ovisan o njoj, najavio je blokadu ulaska Ukrajine u NATO ‘dok god sam ja premijer‘. Ne godi to samo uhu Vladimira Putina. Čini se da ni Washington, u iščekivanju predsjedničkih izbora, nema ništa protiv. Čak ni aktualnoj, izrazito proukrajinskoj Bidenovoj administraciji upozorenja Ukrajini na limite potpore nisu ni mrska ni strana. Nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski od Rumunjske – koja se može smatrati i novom američkom utvrdom ratnoga zrakoplovstva u Europi – zatražio da ruši ruske rakete i dronove iznad ukrajinskog teritorija, oglasila se glasnogovornica američkog Pentagona Sabrina Singh. Preporučila je Rumunjskoj da ‘ne dira ruske rakete iznad ukrajinskog teritorija‘ jer bi to ‘moglo biti protumačeno kao izravno uključenje NATO-a u rat‘, izrazivši vjeru da se ‘Ukrajina može sama obraniti od ruskih napada‘.
Takav rasplet nije prvi put
Najglasniji Putinov saveznik i glasnogovornik u EU-u i NATO-u, mađarski premijer Viktor Orbán blokirao je ovih dana šest milijardi pomoći EU-a Ukrajini pa sad EU traži način da riješi blokadu. No vjerojatno ga neće naći tako brzo i ne bi iznenadilo da i to rješenje bude uvjetovano. Relativni pobjednik austrijskih parlamentarnih izbora, šef ultradesne Austrijske slobodarske stranke Herbert Kickl vodio je kampanju i na osporavanju pomoći Ukrajini. No valja reći da je Rusija plinski i financijski bliska i ostatku austrijskoga političkog establišmenta, osobito narodnjacima, koji su dugo obnašali vlast.
Ukratko, europski i transatlantski integrirane srednjouropske države, one kojih se izravno tiče rješenje rusko-ukrajinskog rata, ovih dana šalju ozbiljna upozorenja Ukrajini. Što upućuje na to da se već pripremaju za razdoblje poslije rusko-ukrajinskoga mirovnog procesa. I da nastoje već sada zaštititi svoje interese – sigurnosne, političke, energetske u odnosima s Rusijom – u novoj geopolitičkoj etapi koja će se igrati prema novim pravilima. To ne znači da će Zapad, odnosno SAD i EU, napustiti Ukrajinu. Dobit će još pokoju programiranu potporu, poput one u Dubrovniku, sa samita manje važnih država. Koji je Hrvatska obogatila i prigodnim domaćim dvobojem između predsjednika i premijera na terenu vanjske i obrambene politike. No važno je sljedeće: medeni mjesec predsjednika Zelenskog sa zapadnim saveznicima bliži se kraju. I nije da prvi put gledamo takav rasplet.