Posljednji natječaj iz NPOO-a izazvao je nezadovoljstvo u HUP-u jer će bez već očekivana novca ostati velik dio domaće industrije, pogotovo velike i srednje velike tvrtke. No problem je što pri pisanju tog dokumenta nije bilo ni javne rasprave
Moram se osvrnuti na posljednji natječaj iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), na koji su reagirali iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). Nemam namjeru ulaziti u detalje jer bi to zahtijevalo ipak nekakvu stručnost, ali meni je indikativno to što sadržaj natječaja nije stavljen na e-Savjetovanja niti se o tome konzultiralo s poduzetnicima.
Riječ je o natječaju iz NPOO-a za zelenu tranziciju hrvatske industrije 'Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo' koji je raspisalo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i za koji u HUP-u tvrde da isključuje velik dio domaće industrije, prije svega velika i srednje velika poduzeća.
Ako je to tako, a vjerujem da u HUP-u znaju o čemu govore, pitam se čemu onda taj natječaj vrijedan ukupno 1,9 milijardi kuna. To nije malo novca, a kako je sâm ministar Davor Filipović rekao, cilj je povećanje konkurentnosti i otpornosti, pogotovo u svjetlu (ili bolje reći mraku) nezapamćena rasta cijena energenata.
Uzaludni sastanak
Svakako da treba pomoći malima, ali i veliki su u velikim problemima. U HUP-u tvrde da je iz poziva natječaja vidljivo da se na njega neće moći prijaviti velik dio domaće industrije, odnosno, moći će se prijaviti, ali prijave neće biti prihvatljive. I neupućeni bi zaključili da predstavnici zainteresiranih industrija nisu bili konzultirani tijekom pripreme poziva natječaja.
I stvarno, odluka je donesena bez savjetovanja sa socijalnim partnerima, kažu u HUP-u, a njegov glavni direktor Damir Zorić naglasio je da nacrt tog izrazito važnog dokumenta nije bio objavljen ni na e-Savjetovanjima, iako su iz te udruge pokazali interes za aktivno sudjelovanje u ranoj fazi pripreme toga najvećeg poduzetničkog natječaja iz NPOO-a.
A koliko je važan, govori i to da u HUP-u naglašavaju da je to 'jedinstvena prilika za zelenu transformaciju prerađivačke i proizvodne industrije' te da 'danas, zbog velike energetske krize, prelazak na održiva i okolišno prihvatljiva rješenja postaje osnovna pretpostavka konkurentnosti, a možda i opstanka svakoga gospodarstva'.
Još je jedna stvar zanimljiva. Naime, kako ističu u HUP-u, imali su (i to na vlastitu inicijativu) početkom lipnja sastanak s predstavnicima Ministarstva, dakle mjesec dana prije objave natječaja. Tada to nije izgledalo loše jer su HUP-ovci, kažu, 'otišli u uvjerenju da će priliku za prijavu dobiti sve prerađivačke djelatnosti (uz određenu prednost energetski intenzivnim djelatnostima)'.
Što je to tada konkretno rečeno HUP-ovcima, nije poznato, ali je, očito, sadržaj natječaja ispao mnogo drukčiji. Ili, kako je naveo Zorić, imamo velik natječaj kojim potičemo proizvodnju papira, ali ne i tiskarsku djelatnost, proizvodnju metala, ali ne i proizvoda od metala, te drvnu industriju, ali ne i proizvodnju namještaja.
Još nije kasno
Zato on i naglašava da u okolnostima divljanja cijena te nestašice energenata nikako nije shvatljivo kako je takav natječaj mogao biti objavljen, pa je HUP uputio Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja apel za njegovom žurnom izmjenom. HUP predlaže dodatno bodovanje energetske intenzivnosti te da se ona izračunava na razini pojedine tvrtke, a ne sektorske statistike, te da se dodatni bodovi dodijele tvrtkama koje posluju na potresom pogođenom području.
Uvažavajući stručnjake iz Ministarstva, nevjerojatno mi zvuči da je tako važan dokument napisan bez konzultacija s industrijom. To je isto kao da se predstavnicima industrija dalo da sami napišu natječaj. I oni bi ga napravili nakaradnim jer bi najjači vukli na svoju stranu. Zato je važno da na izradi takvih strateških dokumenata rade socijalni partneri, a ne samo jedna strana.
Još uvijek friški ministar Filipović već je jednom poništio natječaj (najbrži prst), što mu je bio dobar potez. Sada mu se pruža prilika da povuče novi dobar potez te pozove poduzetničke udruge i sasluša njihove argumente, jer još nije kasno da 1,9 milijardi kuna iskoristimo onako kako treba.