Uspavani domorodac u Hrvatskoj nesvjestan je posljedica koje će prouzročiti predaja obale Austrijancima, obiteljskih tvrtki Poljacima, slabije plaćenih poslova Nepalcima i intelektualnih radnih mjesta umjetnoj inteligenciji
Zaokupljeni brigama hoće li inflacija rasti, BDP padati, koliko su sigurne banke i kolika je vjerojatnost da izbije nuklearni rat, ne primjećujemo jednu, kako se to kaže, savršenu oluju koja nam se događa u Hrvatskoj.
Kako se ta savršena oluja može vidjeti? Jedan je pojavni oblik siromašni Nepalac koji je nedavno stigao u Zagreb i juri ulicom s Woltovom torbetinom za dostavu na leđima. Drugi je primjer srednje bogati Austrijanac koji je stigao u malo dalmatinsko mjesto od domaćega čovjeka preuzeti ključeve upravo kupljene kuće, prvi red do mora.
Možda samo nekoliko minuta nakon što je Austrijanac bez zaustavljanja prošao granični prijelaz na Maclju, u Hrvatsku je sa suradnicima ušao predstavnik poljskog investicijskog fonda da preuzme obiteljsku tvrtku koju mu je upravo prodao osnivač iz manjega grada blizu Zagreba. A u virtualnom svijetu na tisućama se adresa upravo iskušavalo kako da umjetna inteligencija zamijeni nekog ovdašnjeg PR-ovca, odvjetnika ili tržišnog analitičara.
Savršena oluja
Svaki pojedinačni slučaj, primjer zasebnih procesa, ima dugoročno duboke posljedice na ovdašnju zajednicu. Kad se ta četiri procesa spoje, stvaraju savršenu oluju s dramatičnim posljedicama. Uspavan uvjerenjem da će on, njegova djeca i unučad moći neometano živjeti od raznih oblika rentijerstva (iznajmljivanje apartmana, sigurno mjesto u državnom aparatu dok je članska iskaznica u džepu, grickanje pogodnosti EU fondova…), ovdašnji prosječni domorodac sasvim je nesvjestan što mu se sprema. Budalasto je ponosan kad neki strani bloger hvali opuštenost na koju je naišao u Hrvatskoj. A čudit će se domorodac kad se jedno jutro probudi i shvati da su gazdovanje u zemlji preuzeli neki agilniji i ambiciozniji koji su došli sa strane. Procesi se jako ubrzavaju. Prošle godine izdano je oko 125 tisuća radnih dozvola za strane radnike. Agenti za prodaju nekretnina svjedoče dodatnoj navali kupaca iz zemalja EU-a nakon uvođenja eura i Schengena. Već više od trećine nekretnina kupuju stranci. Među 400 milijuna ljudi ima sasvim dovoljno onih kojima je milijun eura za vilu na Jadranu sitnica. I čiju platežnu moć većina domaćih aspiranata na kupnju kuća za odmor više ne može pratiti. Vlasnici kamenjara 400 metara od mora prodaju djedovinu za 400 tisuća eura. Neki za taj novac kupe stanove u Zagrebu, ali ima i mnogo primjera da se tako stečena bogatstva unutar obitelji rastepu u nekoliko godina.
U nedostatku sistemskog pomaganja u tranziciji upravljanja obiteljskim tvrtkama s osnivača na nasljednike bogatu žetvu imaju preuzimači iz srednje Europe. Agencije koje se bave aranžiranjem akvizicija imaju pune ruke posla. Nakon što su u ranoj fazi povratka u kapitalizam stranci pokupovali većinu velikih tvrtki, sada su na red došle srednje i manje zdrave tvrtke. Koje su trebale biti osvajači u drugim zemljama, a postaju lovina poduzetnijih iz drugih zemalja. Nažalost, novac koji su obitelji dobile prodajom tvrtki opet uglavnom završi u nekretninama. Rentijerstvo je ugodno, ali rijetko se održi u drugoj ili trećoj generaciji.
Jadna unučad
Ekipa s fakultetskim diplomama s odobravanjem gleda na dolazak Nepalaca, Indijaca ili Filipinaca. Nisu im konkurencija. Možda njima nisu, ali bit će njihovoj djeci, a pogotovo unucima, kad se ovdje stvore nove zajednice pa ambiciozna djeca današnjih građevinaca, konobara i dostavljača krenu na fakultete. A dok oni ne stasaju, pojavio se ChatGPT, koji prijeti da će zamijeniti mnoge poslove fakultetlija. Sigurni su samo oni koji će moći – svojom natprosječnošću – sudjelovati u hibridnom radu ljudske i umjetne inteligencije.
Što domorodačka zajednica može učiniti? Prvo i najizglednije jest – ignorirati nove okolnosti i nastaviti drijemati. Druga je varijanta braniti se svim sredstvima, ali to je unaprijed izgubljena bitka. Treća je usporavanje izazova. Za to bi, međutim, bila potrebna kvalitetna političko-intelektualna elita za osmišljavanje soft rješenja. S obzirom na to da se ona nije iskazala u rješavanju jednostavnijih zadataka, teško je vjerovati da postoje kapaciteti kad je savršena oluja u pitanju. Četvrta i najpoželjnija varijanta jest uspostavljanje dijaloga i traženje win-win modela zajedničkog života. I pokušaj da se glavne poluge, koliko je moguće, zadrže u domorodačkim rukama. Ne krene li se u tom smjeru, za deset ili dvadeset godina koalicija pridošlih vlasnika tvrtki, vlasnika jadranske obale, vlasnika jeftine radne snage i vlasnika umjetne inteligencije zahvalit će starosjediocima što su im očuvali tako prekrasan dio svijeta. I jeftino im ga ustupili.