Da bi se ekonomskim programom dobilo izbore, treba biti političar odlikaš koji će uvjeriti glasače da ima viziju budućnosti. A takvih na političkoj sceni nema. Jednostavnije je pecati birače ideološkim podjelama
U nedjelju navečer, na izlazu iz HDZ-ova stožera netom nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović priznala poraz od Zorana Milanovića na izborima za predsjednika Republike Hrvatske, predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković branio se od optužbi stranačkih izazivača – Milijana Brkića, Davora Ive Stiera i Mire Kovača. Isticao je dobre ekonomske rezultate svoje vlade ujedinjene u godišnju stopu rasta BDP-a od oko tri posto.
Dva dana poslije, nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, ekonomiju kao argument za bolje rezultate na skorašnjim parlamentarnim izborima više nije spominjao. Napadani prvi čovjek vladajućega HDZ-a govorio je o tome kako se 'u hrvatskom društvu očito događaju neki fenomeni, a mi kao stranka moramo vidjeti što možemo učiniti da se tomu prilagodimo'.
Koliko god mi iz realnog sektora poslovne zajednice priželjkivali da ekonomska pitanja, a ne ideološka, postanu glavna u svim sljedećim predizbornim vremenima, treba priznati da s gledišta pragmatičnoga hrvatskog političara, uspaničenoga da neće dobiti izbore, to nije osobito pametan izbor. U Hrvatskoj se još nisu stekli uvjeti da se na ekonomiji ostvaruju političke pobjede.
Račanov poučak
Dovoljno je prisjetiti se lijeve koalicijske vlade premijera Ivice Račana. Došla je na vlast 2000., a izbore je izgubila 2003. Sjećamo li se koliki je te godine bio rast BDP-a? Pet posto! Ej, pet posto i izgubiš vlast! Tako da ni sadašnjih tri posto rasta BDP-a, rekordno niska nezaposlenost, niske kamate i jeftini krediti te rast plaća nemaju težinu u glasačkom tijelu.
Dijelom zato što je mnogima (pod)svjesno jasno da sadašnji rast nema previše zdrave temelje, a većim dijelom zato što politički potrošači (glasači na izborima) ostvareno u prošlosti uzimaju kao novu normalu. I ne honoriraju prošlost. To se može usporediti s kupnjom tvrtke. Kupac cijenu ne određuje na temelju prošlosti, nego na uvjerljivosti njezinih planova za budućnost.
Dobiti glasove na ekonomskim temama do sada je bilo moguće samo u uvjetima recesije. Tada oporba počne piliti dasku vladajućima negativnom kampanjom. Ne treba nuditi neko posebno razrađeno rješenje. Glasači, navučeni i naviknuti na negativne kampanje i glasanje protiv, a ne za, u takvim okolnostima reagiraju.
Za dobivanje glasova pozitivnom ekonomskom kampanjom neka stranka morala bi uložiti mnogo truda, znanja i prezentacijske umješnosti. To je posao od najmanje godinu dana. Koji se počinje pripremati dvije godine prije parlamentarnih izbora. Kompleksnost je riječ koja se sve više koristi u poslovnom životu. Još se nije pojavila u političkome. Zaista je kompleksno napraviti ekonomsko-politički program koji će prepoznati sve globalne prednosti i ograničenja, uzeti u obzir objektivne domaće okolnosti, prepoznati što bi ciljane skupine glasača mogle pozitivno prihvatiti. To je posao za političke odlikaše. Koji se na ovdašnjoj političkoj sceni posljednjih godina ne pojavljuju. Deficitarni su kao bekovi u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji.
Kolakušićev poučak
Da bi glasači bili spremni snažnije reagirati na ekonomske programe, pokazao je na izborima za Europski parlament Mislav Kolakušić fokusiranjem na korupciju u pravosuđu. Naravno da je to bilo pretjerivanje da bi se dobilo ugodno mjesto u Bruxellesu, ali ipak je pokazatelj da bi neki ozbiljni političar s dobro pogođenim prioritetima i na ekonomskim temama mogao dobiti veći dio glasova. Naravno da se već otrcanom pričom o uravnoteženom proračunu i najavom odlučne provedbe mlakih reformi ne može galvanizirati biračko tijelo.
U takvim okolnostima ovdašnje političke elite idu linijom manjeg otpora. Čini im se mnogo jednostavnijim opredijeliti za ideološke teme koje jasno dijele glasače u Hrvatskoj na otprilike pola-pola. Kod ekonomskih tema postoji opasnost da se dio ekipe koji si uzeo pod svoje u raspravama o ustašama i partizanima izgubi na ekonomskim temama o, primjerice, poticanju izvoza, a on je ovisan o što većem uvozu.
Jedina nada da bi ekonomske teme mogle postati važne, pa bi se stranke morale potruditi, leži u tome da i pecanje na ideološkim temama ima ograničenja. Odeš li previše udesno ili ulijevo, mobilizirat ćeš glasače s druge strane spektra. Što se, čini se, dogodilo na ovim predsjedničkim izborima. Poslovnim rječnikom, to je kao da utrošiš milijune u promidžbu svog proizvoda, a kao posljedicu dobiješ da si konkurenciji povećao broj kupaca.