Vlast obožava spektakle kao što je bilo otvaranje Pelješkog mosta. Neka budući povodi za vatromete budu pregledi u zdravstvu u roku 60 dana, prestizanje Rumunjske i Mađarske po BDP-u ili smanjenje broja općina na 300
Prošlo je tjedan dana od impresivne, grandiozne, megalomanske (kako za koga) svečanosti puštanja u promet Pelješkog mosta. Na društvene mreže i u kvartovske kafiće stižu nove teme, ali jednu zanemarenu dimenziju proslave u režiji vječitoga Krešimira Dolenčića ipak ne bi trebalo zaboraviti. Štoviše, trebalo bi je osvijestiti i upogoniti u korisnom smjeru.
Još se jednom potvrdilo koliko su ovdašnji političari i veći dijelovi raznoraznih elita entuzijastični kad je o velikim svečanostima riječ. S vatrometima, preletima aviona, bakljadama i višesatnim TV prijenosima. Pa onda selfiranjima i objavama na društvenim mrežama… Neprocjenjivo i neodoljivo!
Pravilnik o proslavama
Pa ako je već tako i ako je jasno da nema te sile koja bi umanjila želju za promocijom na impresivnim, grandioznim ili megalomanskim (kako za koga) svečanostima, evo, neka se u državnom proračunu predvidi posebna stavka za bar jednu megasvečanost na godinu. I pri tome ne treba cicijašiti s iznosima. Samo treba donijeti i pravilnik u kojim se slučajevima političke elite imaju pravo promovirati na takvoj megasvečanosti.
Male probleme u vezi s time mogao bi praviti predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji je na svečanosti otvaranja Pelješkog mosta, u stilu Francisa Fukuyame, najavio kraj povijesti. Jer, da 'Hrvatska više neće morati ostvarivati ove velike strateške teške ciljeve…'. Ako nema velikih strateških ciljeva, onda nema ni Dolenčićevih režija velikih razmjera.
Možda Jandroković zaista vjeruje da građani ove zemlje od svog vodstva više ne očekuju nikakve 'velike teške strateške ciljeve' i da sad slijede godine meda i mlijeka i finog uglađivanja. Nažalost, daleko je od toga da bude u pravu. Teških strateških ciljeva ima najmanje desetak. I kad bi nekim čudom vlast ostvarila neki od njih, zaslužila bi vatromet, prelet aviona, TV prijenos i sve što uz to ide.
Primjer kad bi porezni obveznici oduševljeno priuštili političarima i elitama veeeeliku svečanost? Pa evo, to bi moglo biti obilježavanje dana kad više nijedan pacijent u Hrvatskoj ne bi dobio termin za specijalistički pregled u roku duljem od 60 dana. Taj bi trenutak za većinu građana bio bar jednako važan kao ulazak u EU, uvođenje eura, ulazak u Šengen ili otvaranje Pelješkog mosta.
Predstavnici Vlade nisu dobro primili opaske da njihove zasluge za Pelješki most i nisu naročite, jer 85 posto novca je iz proračuna EU, a most su u rekordnom roku sagradili Kinezi. Evo, u slučaju jednog drugog roka – trenutka skraćenja čekanja pacijenata na preglede na manje od 60 dana – bila bi prilika da i zadnjim skepticima bude dokazano da ekipa iz Banskih dvora ima iznimne političko-poduzetničke sposobnosti.
Druge godine povod za feštanje u Dolenčićevoj režiji mogla bi biti vijest da je hrvatski BDP po glavi stanovnika (sada 70 posto prosjeka EU) prestigao rumunjski (sada 73 posto) ili Mađarski (sada 76 posto). Penjanje na BDP ljestvici bilo bi praćeno većim plaćama i mirovinama, pa ne bi trebalo mnogo za oduševljenje širom države.
A treće godine povod za slavlje moglo bi biti smanjenje broja općina s 427 na, primjerice, 300. Premijer Andrej Plenković ove jeseni objavi da je Vlada čvrsto odlučila u tri godine doći do 300 općina. Onda poduzetničko-politička vlast upregne sve svoje snage i evo 2026. godine prilike za veliko slavlje. I to u onom dijelu Hrvatske gdje se dogodilo to povijesno spajanje dviju općina.
Svečana obustava bespravne gradnje
Pa godinu iza novi veliki povod. U obećanom roku Vlada povećala sređenost zemljišnih knjiga u Hrvatskoj s pet na 15 posto. Još jedan veliki teški strateški cilj. A još se ne ugase reflektori s te svečanosti, a Dolenčić i ekipa za sljedeću godinu već pripremaju scenski spektakl u povodu 20 tisuća povratnika. Pa onda svečano obilježavanje zaustavljanja bespravne gradnje na jadranskoj obali. Pa završetak komasacije poljoprivrednog zemljišta u roku koji si je zadala Vlada…
Nažalost, kad bi kriteriji za grandiozne državne svečanosti bili tako 'prizemni', ovdašnji političari na vlasti radije bi se odrekli obožavane svečanosti nego se čvrsto obvezali u kom će roku srediti liste čekanja ili osmisliti model razvoja koji će ubrzati BDP. Lakše je baviti se okvirom za razvoj na jednoj strani, a kočiti razvoj na drugoj. I nikada ne biti kriv, jer nikakva konkretna i mjerljiva obećanja nisu dana. To je ipak rizičnije od povlačenja EU novca i angažiranja kineske operative.