Zakonske odredbe o paušalnim obrtnicima u IT-u samo su jedan u nizu u posljednje vrijeme sve češćih primjera kako hiperinflacija propisa uz deflaciju jasnih državno-gospodarskih prioriteta izaziva neočekivane posljedice. Šteta što u zakonodavstvu nisu moguća prethodna klinička ispitivanja
Velika se prašina u državnom aparatu digla jer je uočeno da se domaći IT-jevci sve više prijavljuju kao obrtnici paušalci. Informatičari ne žele u radni odnos jer kao zaposlenici od 25.000 kuna bruto plaće na ruke dobiju 13.000 kuna, a kao paušalni obrtnici lijepih 23.000 kuna.
Istina je da većina informatičara radi za po jednog domaćeg poslodavca, što nije u skladu sa zakonom. Ali ako se domaćim IT poduzetnicima onemoguće takvi ugovori, ostat ćemo bez softveraša jako traženih u inozemstvu. Vukovi (poreznici) možda će biti malo 'sitiji', ali ovce neće biti na broju. Otići će u inozemna stada, gdje ih pretjerani porezi neće šišati do kože.
Zakonske odredbe o paušalnim obrtnicima samo su jedan u nizu sve češćih primjera kako hiperinflacija propisa uz deflaciju jasnih državno-gospodarskih prioriteta izaziva neočekivane posljedice.
Izbjeći poreze zbog višeg cilja
Šteta što u zakonodavstvu nisu moguća prethodna klinička ispitivanja. Pa da zakonoinovatori, uz nove odredbe, za koje vjeruju da su ljekovite za ekonomiju i društvo, moraju navesti što su kontraindikacije, a što moguće nuspojave. Pa bi pažljivije promišljanje poreznih pogodnosti za male obrtnike moralo dovesti do spoznaje o mogućoj nuspojavi u IT sektoru.
Ako bi se uz to jasno definiralo što nam je zaista važno, možda bi zaključak bio da treba tolerirati praksu izbjegavanja poreza zbog višeg cilja. Da je, na primjer, prioritet jačanje izvoza, stvar bi bila jasna. Informatički sektor bilježi visoke stope rasta izvoza. Dostigao je milijardu kuna na godinu. Mogao bi i više, ali nedostaje kadrova. Dakle, zbog doprinosa najzdravijem generatoru rasta BDP-a, IT-jevcima 'ne pakirati'!
E sad, problem je što vlast deklarira tri preopćenita prioriteta: ravnotežu proračuna, strukturne reforme i investicije. Kad su to prioriteti, onda je ganjanje informatičara da plate maksimalni porez sasvim legitiman cilj. To što će dugoročna šteta za državnu blagajnu njihovim bijegom u inozemstvo biti mnogo veća, očito vlasti neće biti bitno. Kratko rečeno, pogrešni, općeniti i nedorečeni prioriteti sigurno neće dovesti do poželjnih odluka u životnim situacijama.
Treba priznati da osmišljavanje nekoga novog zakona ne bi trebalo biti tretirano ni kao lagan, ni kao jednostavan posao. To je kao da tvrtka priprema za tržište novi proizvod. Trebaju temeljita istraživanja, probe, prototipovi, provjere... Ako tvrtka lansira proizvod s neočekivanim nuspojavama – često završi u bankrotu. Država je monopolist pa si može priuštiti koliko hoće nedorađenih proizvoda.
Primjera radi, u lepezi inovacija u demografskoj politici, smišljeno je sufinanciranje kupnje prvog stana. Rezultat? Prodavatelji stanova digli su cijene za postotak veći nego što su subvencije. Pa će mladi parovi skuplje kupovati stanove nego da subvencija nema.
Ili drugi primjer. I Grad Zagreb se odlučio uključiti u rješavanje demografskog deficita. Predviđeno je da roditelj odgajatelj (uvjet je troje ili više male djece) dobiva 4000 kuna na mjesec, ali ako djeca ne idu u vrtić sufinanciran gradskim novcem. Lijek ima ozbiljnu kontraindikaciju. Istraživanja pokazuju da je boravak djece u vrtiću jedan od najvažnijih faktora za uspješnost u obrazovanju, a onda kasnije na tržištu rada. Zbog nedomišljenoga demografskog lijeka u godinu dana iz vrtića je ispisano 2500 djece.
Ima toga još. Ideja da se mladima poreznim olakšicama omoguće veće plaće do 30. godine života, već je pokopana reakcijama poslodavaca. Kako ćeš nekome nakon par godina skidati plaću jer su prestale porezne olakšice? Ili bi onda poslodavci morali puniti rupu svojim sredstvima. Poreznicima u osmišljavanju poticaja baš ide pristup 'ideje naše, benzin vaš'.
Popločavanje puta u propast
Ili velika akcija ukidanja državnih agencija. Činovnici su samo preseljeni u ministarstva, a neki su čak zbog toga dobili i veće plaće. Slično će biti s mjerom prebacivanja ovlasti sa centralne države na županije. Zaposlenika neće biti manje, a posljedica će biti veće plaće preseljenima.
Dalo bi se navoditi još mnogo primjera kako je put u propast popločen, treba vjerovati, dobrim namjerama.
A na kraju, da se vratimo informatičarima. Za očekivati je da će poreznici jače kontrolirati rade li ti obrtnici paušalci samo za jednog naručitelja. Posljedica? Poslodavci će osnivati fiktivne tvrtke i plaćati isti bruto, samo rascjepkan. Da se zadovolji forma.
A onda će statistika bilježiti povećanje broja novoosnovanih tvrtki. Pa će se vlada hvaliti kako eto, njezina tri prioriteta pridonose poboljšanju poduzetničke klime.