Gospodarstvo će u 2023. plaćati cijenu duge predizborne kampanje. Izbora neće biti jer će se zbog umrlih i iseljenih mijenjati izborni zakon. A u godini njegovih izmjena ne smije biti izbora. Plenkovićeva vlada zacementirana je do proljeća 2024.
U prošlotjednim ‘Ekonomalijama‘ prizivani su prijevremeni parlamentarni izbori. Razlog? Bude li već započeta predizborna kampanja trajala godinu dana, vlast će vući mnoge populističke poteze za osiguranje glasova. A cijenu toga političkog intervencionizma platit će gospodarstvo.
Tjedan dana poslije nema dobre vijesti. Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković izjavio je da su Vlada i vladajuća koalicija čvrste kao armirani beton i da prijevremenih izbora neće biti. Za to su krivi (ili zaslužni, kako za koga) svi koji su umrli ili su se iselili. Pojednostavnjeno, zbog pada broja stanovnika, a time i glasača, treba izborne jedinice uskladiti s rezultatima popisa stanovništva. To traži promjenu izbornog zakona. Ako se on mijenja u 2023., u godini izmjene nema valjanih izbora. Ustavni sud ne bi priznao rezultate, tvrde upućeni. Dakle, prvo čitanje izbornog zakona ovoga proljeća, drugo čitanje ujesen, izbori 2024.
Ako dakle, 2023. neće biti parlamentarnih izbora, što poslovna zajednica može očekivati? I tu je Plenković dao odgovor. Vlast će se baviti trima prioritetima: energetikom i klimom, digitalizacijom i demografijom.
Benigni ‘prioriteti‘
Čovjek bi očekivao da će bar jedan prioritet biti iz košare u kojoj su vrući reformski krumpiri: smanjivanje korupcije, reforma sudstva, stvarna reforma zdravstva ili koncentracija na nearshoring – iskorištavanje prilika koje se pružaju zbog deglobalizacije i trenda tvrtki iz razvijenog dijela EU da dobavljače nađu ili stvore unutar Europe.
Umjesto toga najavljuje se koncentracija samo na neorginalne prioritete. Naravno da su energetika, klima i dgitalizacija važne stvari, ali to su područja kojima se bave i sve druge zemlje. To se podrazumijeva! Tko u tome neće činiti pomake, zaostajat će. Ali neambiciozne vlade razlikuju se od ambicioznih po tome koliko imaju vlastitih prioriteta, a ne samo onih prepisanih od Europske komisije. Ili nemaju.
O alternativnim se prioritetima, prema svemu sudeći, nema što razgovarati. Bilo bi zanimljivo doznati kako se došlo do ta tri nemotivirajuća prioriteta. Tko ih je odabrao? Sâm premijer? Premijer i njegovi najbliži suradnici iz kabineta? Je li bilo rasprave ponedjeljkom na Predsjedništvu HDZ-a? Postoji li neki non-paper u kojemu je analizirano stanje, napravljene procjene svjetskih i europskih trendova? Jesu li razmatrane neke druge kombinacije prioriteta pa se onda stručnim metodama ocjenjivao za zemlju najkorisniji miks?
Je li prije obznane o svemu raspravljao bar HDZ-ov Odbor za gospodarstvo? Jer, u vrijedećem programu HDZ-a na str. 7 piše da će ‘HDZ posebnu pozornost u ovome desetljeću pridavati strateškom planiranju i izradi suvremenih programskih i sektorskih politika‘. Pronalaženje odgovora očekuje se od ‘zajednica i odbora stranke‘. Još piše: ‘Namjera nam je zajednice i odbore ojačati stručnim kadrovima iz redova naše stranke, ali i zainteresiranim neovisnim profesionalcima.‘ Od odbora, dakle i onoga za gospodarstvo, tako piše, očekuje se da budu ‘korektiv našim predstavnicima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti‘.
Premijerove dogme
Ako program ‘HDZ i Hrvatska u četvrtom desetljeću samostalnosti‘ nije puka forma, bilo bi očekivano da je javnost obaviještena o stajalištima HDZ-ova Odbora za gospodarstvo. Ovako ispada da se premijerove ideje tretiraju kao dogme, koje se kao takve ne preispituju. Kako on zamisli, to se ne propituje. Zanimljivo je pratiti da Plenković ni u jednom trenutku ne ostavlja ni trunku prostora da neka njegova odluka možda nije najbolja. Umjesto toga redovito stižu obraćanja u stilu: ‘Vi to ne razumijete, dajte da vam objasnim.‘
Autoritet s težinom dobar je u izvršavanju zadataka. Ali prilično je neefikasan ako se njime koristi za izostanak temeljitih analiza, dobrohotno prihvaćenih stručnih propitivanja i suprotstavljanja te kvalitetna procesa odlučivanja. Čini se da je odabir prioriteta motiviran jednostavnim pristupom: u predizbornoj godini smijemo se baviti samo onim što neće nimalo naljutiti naše glasače. Energetika, digitalizacija i demografija baš su takvi, neopasni prioriteti.
Sa zanimanjem se zato može očekivati što je domišljeno kad je o demografskoj obnovi riječ. Primjera radi, kako će hrvatska vlast odgovoriti na žestoku konkurenciju razvijenih članica EU koje, poput Njemačke, žestoko vabe stručnu radnu snagu s Unijine periferije.
Kad se odluke donose u uskom krugu, bez konzultiranja s neovisnim stručnjacima i bez prava da se na vrijeme upozori na besmislenost nekih poteza, onda se dogodi fijasko kao onaj, najavljen na sva zvona, da će se zbog vabilice u obliku 200 tisuća kuna masa iseljenih vratiti. Pa se odlučio vratiti jedan, ali je i on odustao.