Liderovu akciju ‘Hrvatski SWOT‘ nastavljamo sljedećih godinu dana. Na temelju 56 analiza hrvatskih snaga i slabosti, prilika i prijetnji u 2021. tragat ćemo za jasnijom, a utemeljenom vizijom razvoja zemlje. Propitivat ćemo i naizgled najočitije istine
Liderova akcija 'Hrvatski SWOT', kojom propitujemo, kad je o ekonomiji riječ, hrvatske snage i slabosti, prilike i opasnosti, pobudila je željenu pozornost. Posljednjih dana stižu upiti završavamo li je s Novom godinom, kad ćemo izraditi finalni SWOT i hoćemo li ga poslati u javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Vladine nacionalne razvojne strategije do 2030. godine. Hrvatski SWOT planiramo finalizirati tek za godinu dana.
U prvom Lideru u 2021. napravit ćemo presjek onoga što smo dobili iz 56 objavljenih općih i sektorskih SWOT-ova, ali tek onda slijedi dugotrajan posao propitivanja onoga što smo dobili. Cilj je možda malo pretenciozan, ali htjeli bismo da Liderov ekosustav potkraj 2021. iznjedri prijedlog nacionalne razvojne strategije 2031. Kad kritiziramo ovu službenu do 2030., pošteno je da ponudimo alternativu. Prijedloge koje smo prikupili nećemo slati u aktualno javno savjetovanje o Prijedlogu NRS-a 2030. Šteta intelektualnih napora naših sudionika da se njihove ideje utope u moru stotina i stotina nabacanih nazoviprioriteta.
Medijski aktivizam
Liderova ekozajednica (čitatelji na više naših platformi, sudionici naših događaja, vanjski suradnici…) podupire Liderov aktivizam. Naravno, svi oni od nas očekuju dnevne i tjedne reakcije na događaje. Od nas se traži da im predočimo primjere uspješne i neuspješne prakse za preživljavanje i razvoj. Ali uz to nam svojom potporom omogućuju da se bavimo i dugoročnijim akcijama – kao što su Klub izvoznika, Studentski Lider klub, izbor najboljih proizvodnih investicija 'Lideri invest', akcija 'Brojimo šlepere s robom za izvoz', Nagrada 'Hrvoje Mateljić' za najbolje novinarske tekstove o ekonomiji… Tako je i s akcijom 'Hrvatski SWOT'.
U drugu godinu traženja najboljeg odgovora koje su naše zajedničke snage i slabosti, a koje prilike i opasnosti, ulazimo sa stajalištem da ništa od onoga što smo dobili ne odbacujemo, ali sve će biti podložno provjeri i dokazivanju.
Primjera radi, u malobrojne snage, za koje pretpostavljamo da ih Hrvatska ima, vrlo se često svrstavaju 'prirodni resursi'. To se uzima kao aksiom koji se, po definiciji, ne treba dokazivati. Ali možda kolektivno imamo krivo? Neobrađeno poljoprivredno zemljište uzima se kao snaga i prilika. No što ako to nije prava prilika? Neobrađenog zemljišta prve i druge klase kod nas zapravo nema. U brdskim područjima ima zapuštenih, neobrađenih površina. Ali kolika su ulaganja potrebna i koliki je mogući povrat? Koliko treba ulaganja da bismo postali 'samodostatni' u proizvodnji hrane?
Koliko treba uloga da bismo s tih trećerazrednih zemljišta postali izvozno konkurentni? Već se izlizala poštapalica kako bismo mogli 'hraniti pola Europe'. Ali što ako 'pola Europe' ne traži da je mi nahranimo? Već je hrani netko drugi. Biti izazivač na saturiranom tržištu traži veliki napor i sredstva. Možda se za jednaku količinu ulaganja na nekom drugom području može ostvariti više, a lakše. Tako želimo razvijati projekt 'Hrvatski SWOT'. Idemo vidjeti prema metodi analize troškova i koristi (cost-benefit).
Propitivanje dogmi
Ili drugi primjer. U medijskom prostoru nemoguće je obraniti se od inflacije sintagme 'zeleno i digitalno'. Dovoljno nam je što su oni iz Europske komisije rekli da će dati onih dvadesetak milijardi eura za 'zeleno i digitalno' pa da se ovdje to također uzima kao aksiom (dogma) koji je heretički propitivati.
'Zeleno', jednodimenzionalno shvaćeno, a tomu smo skloni, može se svesti na trošak da zadovoljimo kriterije zaštite prirode. Ako nemamo industriju koja će 'zelene' proizvode i usluge prodavati izvan Hrvatske, u druge zemlje da one ondje zadovolje ekolološke kriterije, nismo iskoristili priliku.
A i 'digitalno' treba uzimati bez euforije. U digitalnu transformaciju ubrzano idu sve članice EU. U toj utrci zapravo je riječ o tome da neka nacija ne smije zaostati. Tek je onda, možda, to prilika za napredak u odnosu na ostale. Često se ICT sektor spominje kao siguran generator rasta BDP-a. Ali onda dođemo do procjene da ICT u Hrvatskoj čini tek oko dva posto BDP-a. Svaka čast ICT-jevcima, ali da udio i povećaju s dva na četiri posto, može li to biti jedan od tri prioriteta koji, kad se ubaci u model nacionalne ekonomije, jamči stope rasta BDP-a iznad tri posto? Možda može, možda ne može! Hajdemo provjeriti!
Eto, tako ćemo u 2021. razvijati najmlađi Liderov projekt, 'Hrvatski SWOT'. Veselimo se doprinosu svih koji će nam se u takvu pristupu pridružiti.