Miodrag Šajatović: Industriji dajte bar milijardu eura za robote i AI

U 250 godina industrijskih revolucija umjetna inteligencija je, nakon uvođenja pokretne trake, najvažnija inovacija. To se, među ostalim, moglo čuti na prošlotjednoj Liderovoj 'Investicijskoj konferenciji'. Tvrdnju je izrekao profesor Luka Brkić i mora se reći da je odjeknula. Uklapa se u prihvaćenu procjenu da smo ušli u četvrtu industrijsku revoluciju, koja briše granice fizičkog, digitalnog i biološkog svijeta.

Procesi su dramatični širom globalne ekonomije. Karte se iznova miješaju. Donedavno omalovažavana industrijska proizvodnja sada je centralno pitanje u ekonomskom ratu SAD-a i Kine. Utrka u naoružavanju nacionalnih gospodarstava investiranjem u robotiku i umjetnu inteligenciju poprima nezamislive razmjere.

Za to vrijeme u Hrvatskoj završni računi za 2024. godinu pokazuju da je rast poslovnih investicija zaustavljen. Iznosio je svega 0,4 posto. Ušlo se u zonu stagnacije. I to baš u trenutku kad bi investiranje u moderne tehnologije bilo očajnički nužno.

Možda nekome izgleda pretjerana najava da će za od tri do pet godina propasti sve tvornice koje ne budu imale robote pogonjene umjetnom inteligencijom, ali samo bi neodgovorni političari bili spremni čekati da vide hoće li se to dogoditi ili neće.

Izgubljeno 50 godina?

Oni koji bi htjeli da ih se smatra liderima već bi do kraja ove godine našli način da formiraju fond od bar milijardu eura početnoga kapitala namijenjen za sve ozbiljnije tvrtke koje žele obaviti ubrzanu robotizaciju i zapošljavanje AI agenata. U suprotnom, za nekoliko će godina dežurni analitičari konstatirati da se razdoblje 45 izgubljenih godina hrvatskoga gospodarstva, započeto 1980., 'uspješno' nastavilo. I da će 2030. biti prilika obilježiti pola stoljeća neprepoznavanja prilika.

Naravno, uvijek postoji nekoliko stotina poduzetnika koji sami mogu osigurati sredstva za nadolazeći spoj robotike i umjetne inteligencije. Ali to neće biti ni izdaleka dovoljno da nacionalna ekonomija ubrzano ne počne gubiti najvažniji generator rasta – industrijsku proizvodnju.

Za kvantni skok mora biti zadužena država. Andreju Plenkoviću bi potpuna posvećenost oblikovanju nove hrvatske industrije mogao biti krunski projekt njegova trećeg mandata.

Izgovora ne može biti. Milijarda eura na godinu u investicije koje će stvarati toliko traženu visoku dodanu vrijednost ne bi smjela ekipi iz Vlade biti poseban problem. Ako je za krajnje upitan projekt robotaksija bila spremna izložiti se za skoro 200 milijuna eura, onda za potentnije proizvodnje ne bi imala razloga oklijevati.

U Hrvatskoj ima na tisuće većih i manjih izvoznika, velikim dijelom lidera u tržišnim nišama, koji bi uz poguranac novcem za investicije u nadolazeći spoj robotike i umjetne inteligencije mogli ne samo očuvati pozicije na međunarodnim tržištima, nego osvojiti još tržišnih udjela.

Nažalost, u uvjetima nesigurnih tržišnih okolnosti, skupe električne energije i prije svega – dramatično iznuđenih izdataka za zaposlenike (19 posto u dvije godine, ove godine još barem dodatnih osam posto), prosječan vlasnik proizvodne tvrtke nema novca za veće investicije.

Sad će netko reći neka se odreknu profita. Nažalost, za razliku od mnogih djelatnosti koje imaju profitnu stopu veću ili oko 10 posto, u prerađivačkoj industriji ona je jedva oko pet posto.

Kinez neće u drugu smjenu

Zabrinjavajućim vijestima tu nije kraj. Kako upozoravaju iz HUP-a, hrvatski zakon o poticanju ulaganja hitno treba modernizaciju. Uvodi se globalni minimalni porez na dobit, pa tu naše porezne olakšice postaju neučinkovitije. Neke brze vlade, primjerice mađarska i belgijska, mijenjaju sustave kvalificiranih poreznih kredita i izravnih potpora. Naši usporeni EU pravovjernici iz Banskih dvora vjerojatno će bar godinu dana vagati smije li se to ili ne.

Da vremena za odgađanje nama najslikovitije potvrđuje prošlotjedni intervju u Lideru s Davorom Bakovićem, predsjednikom Hrvatskih izvoznika i Končara – Mjernih instrumenata:

– Imamo tvornicu u Shenyangu koja proizvodi za kinesko tržište. Mi ovdje radimo u tri smjene, oni u jednoj… Naš menadžment ondje se bori, ali ne može naći radnike za drugu smjenu. Kažu da više nitko ne želi raditi u tvornicama, svi se bave umjetnom inteligencijom, softverom i sličnim djelatnostima… Svijet se razvija prema velikoj automatizaciji, a Kina predvodi. Pogoni u Kini odjednom su počeli izgledati kao znanstvenofantastični film. Kolege s FER-a kažu mi da je u Kini instalirano pola od svih u svijetu instaliranih robota prošle godine.

Otrcano je, ali ovdje nije potreban zaključak osim 'pametnom dosta.'