Komentari
StoryEditor

Inflacijska očekivanja bit će presudna za rast cijena u 2023.

12. Siječanj 2023.

Početkom prošle godine inflaciju je, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, zapalio rast cijena sirovina. Danas su cijene sirovina više-manje pod kontrolom. Ali probuđena inflacija sada hrani samu sebe. Hrana su inflacijska očekivanja kupaca i poduzetnika

Nakon redovite sjednice HDZ-ova vodstva premijer Andrej Plenković najavio je da će protiv poduzetnika koji do petka ne vrate cijene na razine prije uvođenja eura primijeniti ‘konkretne alate‘. Spomenuo je donošenje propisa za vraćanje cijena (dakle, do sada ga nema), ukidanje subvencije i dizanje poreza.

Ovdje nije riječ o suzbijanju inflacije. Ključna je rečenica: ‘Nećemo dopustiti da nam strateško postignuće Vlade i države (uvođenje eura – nap. a.) dio aktera na sceni svojim neodgovornim ponašanjem ugrožava.‘ Ako premijer i uspije ukloniti mrlju s projekta uvođenja eura kad se euforija smiri, ostat će važnije pitanje što će biti s inflacijom u 2023. godini.

Prema običaju, glavni akteri (Vlada, HNB) ne riskiraju preuzimanjem obveze da će inflaciju spustiti na neku razinu. Ugodnije je izlaziti s procjenom da bi inflacija u 2023. mogla biti 7,5 posto. Očito je da će se rast cijena nastaviti. U ovoj godini posebno treba obratiti pozornost na do sada potpuno zanemareni dio inflacijske ekonomije, a to su inflacijska očekivanja.

Početkom prošle godine inflaciju je zapalio rast cijena sirovina nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Danas su cijene sirovina više-manje pod kontrolom. Ali probuđena inflacija sada hrani samu sebe. Hrana su upravo inflacijska očekivanja.

Vatrogasac raspiruje požar

Primjer? Vlada kao deklarirani borac protiv inflacije istodobno je glavni poticatelj inflacijskih očekivanja. Vatrogasac raspiruje požar. Potkraj listopada prošle godine Vladini predstavnici i vođe sindikata državnih i javnih službi potpisali su povećanje plaća za šest posto od 1. listopada i najavili još dva posto od 1. travnja. S tim da je premijer Plenković rekao da, ako se ekonomska situacija iz bilo kojih razloga promijeni, ponovno će se razgovarati sa sindikatima. Ujedno se pohvalio da je u 12 mjeseci osnovica plaća u državnim i javnim službama povećana za 12,44 posto, a inflacija će biti 10,4 posto.

Vlada koja se predstavlja kao borac protiv inflacije istodobno je veliki poticatelj inflacijskih očekivanja. Potkraj listopada premijer Plenković pohvalio se da je u godinu dana osnovica plaća u državnim i javnim službama ‘povećana za 12,44 posto, a inflacija će biti 10,4 posto‘. Rast cijena, međutim, ne gasi se indeksacijom mase državnih plaća

I kako da sad reagira prosječni poduzetnik? Vlasnik kafića u koji zalaze mnogi koji su među tih 240 tisuća zaposlenih kojima je država poslodavac zaključit će da on može dignuti cijene za 12,44 posto jer će to gosti moći platiti. Zaključit će i da takva indeksacija plaća neće smirujuće djelovati na inflaciju. Pa zašto da čeka da mu ulazni troškovi poskupe pa da tek onda digne cijene? Dignut će ih unaprijed. Dodatni je razlog to što i njegovi konobari očekuju rast plaća od 12,44 posto.

Onda poduzetnici najavu da će inflacija u 2023. biti 7,5 posto uspoređuju s prognozama vlasti od prije pola godine da će rast cijena pasti na 4,6 posto. Pa zaključuju da prognoze treba poduplati. Pa se tomu treba na vrijeme prilagoditi. Ako je ikako moguće. Nadalje, poslovna zajednica naučila je da Vlada u valovima biva nervozna zbog inflacije pa stalno prijeti zamrzavanjem cijena. Pa je logičan zaključak: digni cijene što prije – da ne uletiš u zamrzavanje. Povijest uči da je u inflaciji ipak manje tvrtki koje su propale jer su preventivno dizale cijene, a više onih koje se nisu na vrijeme uključile u inflacijsku spiralu.

Valentiću je bilo lakše

Mi koji smo iskusili inflacije prije četiri i tri desetljeća znamo za još jednu pojavu vezanu uz inflacijska očekivanja. Stalan rast cijena i očekivanje da će se on nastaviti gura potrošače da sve što mogu kupiti danas i kupe danas jer će sutra biti skuplje. To u jednoj fazi (dok minusi na računima ne dođu do limita) diže kupnje iznad održivih razina. A proizvođači i trgovci ne znaju gdje su ti limiti. Vide da potražnja ne jenjava pa nastoje indeksirati cijene u skladu s troškovima, plus ukalkuliraju očekivanu inflaciju.

Kad se svemu tome pridodaju informacije o rekordnom državnom proračunu, ponos vlasti što svakih nekoliko mjeseci iz Bruxellesa stigne više stotina milijuna eura nepovratno i najave još jedne rekordne turističke sezone (iznajmljivači će imati love ujesen, a tijekom ljeta stranci će kupovati ne pitajući za cijene u trgovinama), očekivano je zaključiti da će biti platežno sposobne potražnje. I da je rizik dizanja cijena za mnoge djelatnosti zapravo nizak.

Smanjivanje inflacijskih očekivanja težak je zadatak. Tadašnji je premijer Nikica Valentić 1993. trebao samo fiksirati tečaj. To je izazvalo recesiju, ali nitko se nije pretjerano bunio. Danas tečajnog sidra više nema. Stranka na vlasti čini sve da se ne uđe u recesiju jer je tako u prošlosti gubila izbore. Gašenje vatre (inflacije) benzinom (indeksacijom državnih plaća) do sada nigdje nije uspjelo. Zato je smisao ove kolumne samo da u analize budu uvedena inflacijska očekivanja. Smirivanje inflacijskih očekivanja traži veliku uvjerljivost vlasti. 

11. travanj 2024 04:59