U ekonomskom je dijelu programa ključna politička stranka, Domovinski pokret, za slobodno tržište, ali zabranila bi da stranci smiju dostavljati hranu. I odredila bi trgovcima koliko domaćih prehrambenih proizvoda moraju imati na policama. A rast BDP-a od pet posto temeljila bi na poticanju domaće potrošnje
U vrijeme pisanja ove kolumne još nije dokraja jasno tko će nakon parlamentarnih izbora sastaviti novu Vladu Republike Hrvatske. Veliki su izgledi da bude postignut nekakav kompromis između HDZ-a i Domovinskog pokreta. Manje je izgledno da će Andrej Plenković uspjeti skupiti 76 saborskih mandata bez Domovinskog pokreta, ali tu mogućnost ne treba sasvim isključiti. Najmanji su izgledi da ljevica predvođena SDP-om okupi raznobojnu ekipu i bar privremeno pošalje HDZ u oporbu.
Ako HDZ ostane na vlasti, to će biti potvrda teze, napisane prije nekoliko tjedana u ‘Ekonomalijama‘, da SDP i lijeve stranke mogu poraziti HDZ samo ako je gospodarstvo u recesiji. Kako se dogodilo 2000. i 2011. Ako nema recesije, nema dovoljno glasača koji bi kaznili HDZ. Plus, pokazalo bi se, još jednom, da lijevi politički spektar fatalno griješi kad misli da se predizbornom kritikom korupcije i klijentelizma može dobiti dovoljno glasova da se prekine vladavina Hrvatske demokratske zajednice. Pokazalo bi se i da je Albert Einstein imao pravo kad je rekao da nitko razuman ne može, ponavljajući isto, očekivati drugačiji rezultat.
Prednost domaćeg terena
Odavno se u saborsku oporbenu situaciju uljuljkani SDP-ovci žale na pristranost Ustavnog suda u vezi sa zabranom da predsjednik države Zoran Milanović bude potencijalni mandatar. A krivnja je i u dodatno prekrojenim izbornim jedinicama. Odgovor je jednostavan. Kao u sportu, tako i u politici, kad igraš na gostujućem terenu, moraš biti u jako dobroj formi da pobijediš. Ne govori se slučajno o ‘domaćim sucima‘. Pa i ustavnim.
Desničarski Domovinski pokret, sviđalo se to nekomu ili ne, najveći je dobitnik parlamentarnih izbora 2024. S osvojenih četrnaest mandata postao je po mnogočemu presudan faktor za formiranje nove hrvatske vlade. O njegovim izrazito desnim ideološkim stajalištima i zahtjevima u medijima je već gotovo sve rečeno. U sjeni stajališta prema manjinama i migrantima ostalo je, međutim, pitanje za što bi se Domovinski pokret mogao zauzimati u ekonomiji ako postane dio vlasti.
Tradicionalno, predizborni ekonomski programi važnijih stranaka napisani su zbrda-zdola, puni fraza i kontradikcija. DP-ov ekonomski program uklapa se, pa čak i ističe, po tome. Stranka je za slobodno tržište. Što bi podrazumijevalo slobodan protok robe, kapitala i ljudi. Ali nakon tog osnovnog stajališta slijedi na desetke primjera u kojima se zagovara ograničavanje slobodnog tržišta. Najzanimljiviji je dio u kojem bi zabranio uvoz niskokvalificirane radne snage za poslove u sektorima digitalnih platformi niske dodane vrijednosti (dostava hrane, vožnja taksija…). U sukobu s idejom slobodnog tržišta je i najava da će država definirati okvir za zaštitu minimalnog udjela domaćih prehrambenih proizvoda na policama trgovačkih lanaca.
Radić pod povećalom
Na makroekonomskom planu DP spominje stope rasta BDP-a od pet posto. A to bi se temeljilo na oslanjanju na domaću potrošnju, koja, kako piše, tvori 30 posto BDP-a (točno je da tvori 60 posto BDP-a). Znatno bi se smanjivali porezi uz istodobno smanjivanje proračunskog deficita. Podsjeća na ekonomskoga čudnovatoga kljunaša? Da, ali s obzirom na relativno solidno stanje državnih financija, mogla bi proći i godina dana dok se ne bi vidjeli učinci takva pristupa vođenju ekonomske politike zemlje.
Jačanje Domovinskog pokreta i moguće utjecajno sudjelovanje u radu sljedeće vlade donijelo bi još jednu novost. Drugi je, a po mnogima i prvi čovjek Domovinskog pokreta poduzetnik Mario Radić, među ostalim suvlasnik trgovačkog lanca Pevex. Na hrvatskoj političkoj sceni od osamostaljenja do danas nije bilo poduzetnika nastalog 90-ih koji je imao važnu političku ulogu. Ako bi DP ušao u vladu, bila bi to prva situacija da krupno domaće tranzicijsko poduzetništvo ima jakog igrača u vlasti. Što se u većini drugih (post)tranzicijskih zemalja već dogodilo. U svijetu kapitalizma uvijek se, među ostalim, vodi borba hoće li kapital vladati politikom ili politika kapitalom.
Zbog toga bi Radić, ako se formira vlast u kojoj će participirati Domovinski pokret, bio pod posebnim povećalom poslovne javnosti. Pogotovo zbog partnerstva s najmoćnijim hrvatskim poduzetnikom u ovom razdoblju Pavom Vujnovcem. Koji u različitim kombinacijama kontrolira tvrtke i projekte koji prema prihodima tvore desetak posto prihoda svih tvrtki koje posluju u Hrvatskoj. Radić bi svojim budućim potezima morao pokazati da želi biti glas interesa cijele poslovne zajednice.