Premijer pola svakog intervjua iskoristi za nabrajanje uspjeha za koje je zaslužna samo njegova vlada. I nitko drugi. Kad na TV-u počne evocirati uspomene na rast BDP-a, i najstrpljiviji počnu tražiti daljinski
Ima tomu više desetljeća kad je na Badiji, otočiću kraj Korčule, gdje je tada još bio sportski centar, na trenerskom tečaju jedan od trenera predavača dao savjet polaznicima: ‘Ne ponavljajte uvijek jedan te isti trening. Nemojte na svakom obraćanju igračima govoriti jedno te isto. Neka na svakom treningu bude neka novost. Ako ništa drugo, donesite novu loptu!‘
To prisjećanje izronilo je nakon pročitanog izvještaja u Slobodnoj Dalmaciji kako se predsjednik Vlade Andrej Plenković na skupu u Imotskom požalio članovima svoje stranke da mediji nisu na naslovnice stavili podatak statističkog zavoda o rastu bruto domaćeg proizvoda u 2024. za 3,8 posto.
Kod političara je često teško razlučiti kad su ozbiljno razočarani, a kad je riječ o predstavi za medije i opću javnost. U ovom slučaju, međutim, može se povjerovati da je predsjednik HDZ-a i Vlade iskreno razočaran i uvrijeđen što se ne reagira na rast BDP-a od 3,8 posto. Prema onoj staroj narodnoj o svekrvi koja ‘kćerku kara (psuje – nap. a.), snahi prigovara‘, Plenković prigovarajući medijima zapravo indirektno prigovara glasačima koji u anketama ne nagrađuju rast BDP-a, nego se razlika između HDZ-a i SDP-a smanjila na 26,3 posto prema 25,7 posto.
Premijer ima pravo biti razočaran i začuđen medijima i biračima. Ali bilo bi korisno pogledati stvari iz drugoga kuta. Iz njega bi se moglo vidjeti da je za ignoriranje podataka o rastu BDP-a možda najviše kriv sâm premijer.
Alergija na BDP
Prije pokušaja argumentiranja teze o Plenkovićevoj krivnji treba biti iskren pa priznati da je, naravno, bolje biti u plusu nego u minusu. I da, kad je o poslovnoj zajednici riječ, svi imamo nekakve koristi od rasta BDP-a. Netko manje, netko više. Sjećanja na šestogodišnju recesiju koja je počela 2009. kod mnogih još izazivaju reakciju: ‘Ne ponovilo se!‘
Vratimo li se javnom ignoriranju rasta BDP-a, dio premijerove krivnje leži u stalnom, odavno već iritantnom, trošenju pola svakog intervjua na nabrajanje uspjeha za koje je zaslužna njegova vlada. Kad opet počne evocirati uspomene na rast BDP-a, i najstrpljiviji počnu tražiti daljinski.
Prosječnom konzumentu medijskih sadržaja pojam bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) zapravo je teško shvatljiv. Ne pomaže ni definicija da je to ‘makroekonomski indikator koji pokazuje ukupnu vrijednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u zemlji tijekom jedne godine, izraženo u novčanim jedinicama‘.
Jedan od razloga alergije na spominjanje BDP-a, ako se dobronamjerno prihvati da je to važan podatak, u osjećaju je pojedinca da je tih 3,8 posto rasta neravnomjerno i nepravedno raspodijeljeno. Pogotovo u manjim sredinama zna se tko više, a tko manje profitira od konjunkture. Koje su tvrtke predodređene dobiti poslove s državom, a koje se moraju snalaziti na tržištu nedržavne potražnje.
Ignoriranje statističkog podatka o rastu BDP-a posljedica je i osobnog doživljaja koliko inflacija jede dio plaće, mirovine. Ili troškova koji nagrizaju poslovanje tvrtke. O tome i činjenici da su glavni generator rasta BDP-a fondovi EU-a i lanjski hazarderski visok rast plaća u javnom i državnom sektoru već je mnogo napisano. Pa nema smisla ponavljati.
Biznis nije zaslužan?!
U shvaćanju zašto su mediji, kao ogledalo stanja u društvu, ignorirali vijest o rastu BDP-a u Hrvatskoj ključno je to što Vlada, predvođena Plenkovićem, rekordan rast unutar EU-a pripisuje sebi i samo sebi. Oni su osigurali sredstva iz NPOO-a, oni su proveli reforme koje su omogućile rast. Zaposleni u realnom sektoru, menadžeri i poduzetnici ne spominju se. Čak nema ni zahvale državnim službenicima koji predano provode reforme. Tu i tamo, kad se premijer ili ministri nađu na nekom sektorskom skupu, prigodno se naglasi važnost tog i tog sektora. Ali ni tada nema podjele zasluga za rast BDP-a. Ispada da su svih ovih godina zaposleni u realnom sektoru u najboljem slučaju zaslužni za to da BDP nije u minusu. Za rast od nule do 3,8 posto zaslužna je samo ekipa iz Banskih dvora. Nitko drugi. Pa onda nije čudan prkos u stilu: ‘Kad ste samo vi zaslužni za rast BDP-a, mi ćemo ignorirati to što se hvalite.‘
A kad je o onoj lopti s početka kolumne riječ, bilo bi korisno da premijerova buduća obraćanja ne budu uvijek ista samohvala. Da se postave zajednički ciljevi politike, biznisa i cijelog društva. Budu li se svi osjećali zaslužnima za rast BDP-a, sigurno će vijest o tome osvanuti i na naslovnicama dnevnih novina.