Anketa kartičarske kuće Vise među djecom rođenom nakon 2010. pokazala je da 77 posto pripadnika generacije alfa želi imati svoj biznis. Biti svoj gazda. Bit će zanimljivo pratiti kako će se taj postotak smanjivati tijekom odrastanja. Kad i alfa-ekipa spozna što državna birokracija može napraviti privatnom poduzetniku. I kako funkcioniraju stvari izvan TikToka
Gotovo nezapaženo, a nezasluženo, prošli su rezultati istraživanja što ih je na uzorku od 550 djece u dobi od osam do četrnaest godina iz osam zemalja, među kojima je bila i Hrvatska, naručila kartičarska kuća Visa, a provela agencija Opinium. Anketa je pokazala, među ostalim, da tri četvrtine (77 posto) generacije alfa teži osnivanju vlastitoga poslovnog pothvata, vođenju malog poduzeća ili posla ‘koji je dodatni izvor zarade‘. A samo je trinaest posto reklo da bi radilo za druge. U prilog zagrijanosti za poduzetništvo u generaciji rođenih nakon 2010. mogao bi ići i podatak da je 58 posto anketirane djece sámo zaradilo novac u posljednjih dvanaest mjeseci. Većinom prodajom predmeta na internetu. U ponuđenom komentaru iz Vise zaključuje se da ‘podaci sugeriraju da generacija alfa ima potencijal potpuno promijeniti način na koji će tvrtke i zajednice poslovati u sljedećih pet do deset godina‘.
Teško je predvidjeti kako će izgledati poduzetničko okružje 2035. Uz posljedice koje za društvene i ekonomske odnose već donose digitalizacija, demografija, robotizacija, umjetna inteligencija, klimatske promjene i još niz faktora, sve je moguće. Pa i to da većina budućih mladih ljudi u srednjoj Europi, starih između 25 i 35 godina, ima vlastiti biznis. Međutim, treba uzeti u obzir da ključni obrasci ponašanja u društvima kakvo je hrvatsko pokazuju stoljetnu žilavost i opstojnost unatoč svim tehnološkim novostima i izmijenjenim društvenim uređenjima.
Zavodljivi influenceri
S vremenom će onih 77 posto koji bi bili poduzetnici i sami sebi gazde, htjeli – ne htjeli, uz očaravajuće zavodljive primjere influencera s TikToka koji, navodno, zarađuju milijune uživajući u životu, postajati svjesni stvarnoga poduzetničkog života. Izvan kibersvemira. Pa će do njih doći da stvarno uspješni mladi poduzetnici rade najmanje deset sati na dan. Da, kad imaš vlastitu tvrtku, ne možeš nakon godinu dana reći: ‘Idem k poslodavcu koji će me razumjeti, kod kojega neću morati dolaziti na posao, koji me neće pitati za rezultate.‘ Jer ti si poslodavac! Ne možeš sâm sebi dati otkaz. Osim ako ne želiš među onu ‘luzersku‘ manjinu koja se izjasnila da bi radije radila za nekoga.
Možda smo mi stariji previše pesimistični, ali teško je zamisliti da će birokracija, u kombinaciji briselske i zagrebačke, manje nego sada zagorčavati život poduzetnicima iz generacije alfa. U socijalizmu su općinski moćnici nasilje nad privredom i privrednicima (tako su se zvali) pravdali ‘direktivama iz Komiteta Partije‘. Danas formalno vlada višestranačje, ali gomile besmislenih uredbi opet su ‘direktive odozgo‘. Opravdanje više nisu partijski komiteti, nego ‘komiteti‘ Europske komisije.
Prije ili poslije romantični pripadnici generacije alfa čut će za mnoge slučajeve korumpiranih birokrata, kontroverznih sudaca, političkih reketara i ekipa koje, čim uspiješ, pokucaju na vrata i nude ‘zaštitu‘.
Shvatit će da onih 13 posto koji žele raditi za drugoga baš i nisu ‘luzeri‘. Pogotovo ako planiraju raditi za najboljeg poslodavca u zemlji – državu. Barem svake četiri godine, posloprimci prije izbora zaprijete gazdi da će izići na ulice, a Vlada u strahu od gubitka glasova dijeli koeficijente šakom i kapom. Nelojalno konkurirajući privatnim poslodavcima. Od kojih, što nije nevažno, darežljivi poslodavac država, da bi mogla dizati plaće svojima, porezima otima teško stečenu poduzetničku dobit.
Dileme i zamke
Pripadnicima generacije alfa kojima, i nakon svih tih spoznaja, recimo da ih ostane deset posto, ne splasne poduzetnički entuzijazam, ostaje gomila dilema i zamki kako izgraditi svoje malo carstvo.
Osnovati svoju tvrtku odmah nakon faksa ili od pet do deset godina skupljati znanje kod drugih? Držati se jedne djelatnosti ili osluškivati gdje trenutačno ima novca pa letjeti od EU fondova do zelene tranzicije ili umjetne inteligencije? Uzdati se u državni novac ili polako stvarati vlastitim sredstvima i reinvestiranjem dobiti s tržišta? Prodavati na stvarnom tržištu ili se orijentirati na zadovoljavanje potražnje lokalne i središnje države te paradržavnih trošitelja novca poreznih obveznika? Pristajati na podmićivanje ili žrtvovati laki rast mirnom snu? Domaće tržište ili globalno? Samostalna tvrtka ili partnerska? Tvrtka koja se stvara za što bržu prodaju ili da traje desetljećima u obiteljskom vlasništvu?
Nadajmo se da će Visa poživjeti i da će se umjetna inteligencija kojom će se tvrtka koristiti sjetiti ankete iz 2024. i na jednakom uzorku tamo neke 2033. provjeriti koliko je poduzetničkog entuzijazma ostalo u generaciji alfa.