Kinezi rasturaju europske dobavne lance u nastajanju

U ovom, 940. broju, kojim je Lider dosegao 18. godinu izlaženja (postali smo punoljetni), među ostalim, imamo vrlo zanimljiv intervju s Nikolom Vrdoljakom, direktorom Agencije 404. Vrdoljak je s grupom hrvatskih poduzetnika više dana bio na studijskom putovanju po Kini. Jedan od njegovih dojmova je da je Njemačka jedina europska ekonomija do koje je Kinezima ozbiljno stalo.

Nakon brojnih prošlotjednih susreta s hrvatskim poduzetnicima i menadžerima na marginama naše, još jednom uspješne, 15. konferencije ‘Dan velikih planova‘, pa nekoliko sastanaka i neformalnih privatnih druženja, moglo bi se reći da je dobro što je Hrvatska među zemljama do kojih Kinezima nije ozbiljno stalo. Jer i bez fokusiranosti na malu Hrvatsku Kinezi, kao nikad ranije, isplivavaju u gotovo svakom razgovoru s poslovnjacima.

Osjećaj je da nema tvrtke u Hrvatskoj koja u kratkom razdoblju neće (in)direktno osjetiti globalni fajt SAD-a i Kine. Oni koji misle da su imuni na posljedice i da se njih taj ekonomski rat divova ne dotiče nisu naročito odgovorni prema budućnosti svojih biznisa. Kao što nam je prije dvije-tri godine izgledalo da su inflacija i masovni dolazak stranih radnika neka daleka budućnost, pa su procesi iznenada eksplodirali, tako postoje veliki izgledi da će se kineski utjecaji uskoro početi eksponencijalno pojačavati čak i u maloj ekonomiji na periferiji Europske unije.

Zavaravanje protivnika

U široj javnosti, uključujući i političku, takvog dojma nema. Jedan od razloga je što su prije nekoliko godina nestali kineski dućani, koji su se u jednoj fazi pojavili u gotovo svakom gradu i gradiću u Hrvatskoj. Njihovo zatvaranje dovelo je do zaključka da nismo interesantni čak ni malim kineskim poduzetnicima, a kamoli velikima. Drugi bi se razlog mogao naći u strateškom opredjeljenju, vidljivom u dugoročnim planovima kineske komunističke partije, da ne treba izazivati pozornost. Sve dok se, pojednostavnjeno i uz malo pretjerivanja rečeno, svijet ne pokori.

Treći razlog nesvjesnosti ubrzana kineskog osvajanja je taj što se u ovoj fazi to najviše osjeti u ovdašnjem bussines-to-bussines (B2B) sektoru. Koji je, prema definiciji i tradiciji, skriveniji od javnosti. Nije riječ se o grašku s dodatkom kikirikija koji je otkriven pa povučen s polica.

U B2B svijetu kineski se utjecaj vidi u brojnim pričama u kojima ovdašnji ozbiljni poduzetnici počnu nabavljati novu opremu. Dobiju nekoliko ponuda europskih proizvođača s kojima su prije radili, ali onda eksplodira kineska ponuda koja je od 30 do 40 posto jeftinija. A kvaliteta je približno ista. Slične su situacije i s repromaterijalom.

I kako da se sada hrvatski poduzetnik ponaša? Da odbije najpovoljniju ponudu i ugrozi buduću likvidnost? Ili da bude disciplinirani građanin-poduzetnik i da prihvaćanjem skupljeg rješenja iskaže privrženost europskoj industriji? U najboljem slučaju, ići će se na kombinaciju dobave.

Ima primjera, za sada u fazi završnih pregovora, da dio kvalitetnih hrvatskih tvrtki ima ponude iz razvijenijeg dijela Europe i SAD-a da se uključi u investicije kojima će se skraćivati dobavni lanci i tako eliminirati pretjerana ovisnost o azijskim dobavljačima. Ali nije bilo realno očekivati da će ekipa iz Azije, predvođena Kinom, prihvatiti poraz. Dampinške cijene kineske opreme i repromaterijala u B2B sektoru dokaz su da je pokušaj obrane Zapada na početku i da će bojišnicu biti teže uspostaviti i držati nego što se to birokratima u Bruxellesu i Washingtonu čini.

Slalom između SAD-a i Kine?

U takvim bi okolnostima bilo očekivano da odgovorne i intelektualno dovoljno kapacitirane političke i ekonomske elite u zemljama kao što je Hrvatska povedu ozbiljnu strukturiranu raspravu o tome kako da se država i njezina ekonomija postave u novim geopolitičkim okolnostima.

U kojima EU, kako je to na ‘Danu velikih planova‘ elaborirao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, objektivno igra drugorazrednu ulogu. Tema se može ignorirati (kao mnoge druge), prepustiti osmišljavanju u Europskoj komisiji, a može se vidjeti što se, uza sva ograničenja, može samostalno napraviti. Primjeri nekih tvrtki koje uspješno balansiraju između Kine i SAD-a (sektor ICT-a) mogli bi biti poučni. Ali u osvit superizborne godine i prizemnog populizma to je još teže očekivati nego inače.

Za kraj, za mlađe Liderove čitatelje, jedan vic iz vremena Sovjetskog Saveza. Tadašnjem generalnom sekretaru Komunističke partije SSSR-a (de facto šef države) Leonidu Brežnjevu dolazi uspaničeni savjetnik: ‘Druže Brežnjev, stotine tisuća ljudi jedu na Crvenom trgu!‘ Brežnjev će na to: ‘Pa to je odlična vijest! Neka se vidi da kod nas ima hrane.‘ Savjetnik skrušeno dodaje: ‘Da druže predsjedniče, ali oni jedu štapićima!‘