Zbog potplaćivanja, favoriziranja rođaka, prijatelja ili stranačkih kolega HDZ ne može izgubiti izbore. Oporba na tim temama, pokazalo se, ne može dobiti izbore. A biznis-zajednica pomirila se s time da su te pojave zadano i teško promjenjivo ograničenje
Najnovija anketa HRejting, koja mjeri popularnost stranaka, provodila se baš u dane kad je priveden HDZ-ov župan Damir Dekanić. On je lani, prema tvrdnjama mjerodavnih tijela, pijan skrivio prometnu nesreću, a onda je svoje sudjelovanje pokušao zataškati. U pritvor su privedena i trojica policajaca koja su mu u tome pomagala. Rezultat: HDZ-u je na mjesečnoj razini popularnost čak i narasla za 0,35 posto, pa nakon šest godina vladavine stranka ima najveću potporu (26,1 posto). Tako se još jednom pokazao apsurd da korupcija, nepotizam i (stranački) kronizam, kad je o Hrvatskoj riječ, nisu politički i društveno relevantne teme.
Toj pojavi može se pristupiti plošno, uza salonsko zgražanje. Ali korisnije je hladne glave, neopterećeno očitim istinama o štetnosti potplaćivanja, favoriziranja rođaka, prijatelja ili stranačkih kolega, pokušati pošast sagledati iz više kutova.
Najjednostavnije je lupiti se u prsa i izjaviti: ‘Ja sam za nultu toleranciju prema tim pojavama.‘ A jasno je da to u stvarnosti ne znači baš ništa. Korupcije, nepotizma i kronizma (KNK) ima u svim zemljama. Sigurno bi se lako mogla dokazati čvrsta korelacije razine BDP-a po stanovniku i razine KNK-a. Što je razvijenost neke zemlje veća, korupcija je manja. Budući da je Hrvatska prema BDP-u na dnu liste članica EU-a, može se očekivati da ima relativno najvišu razinu korupcije.
Stogodišnja navika
Ako bi se korupcija, nepotizam i kronizam mogli objektivno mjeriti, moglo bi se odrediti spuštanje na željenu razinu. Rang-liste koje se pojavljuju imaju ozbiljnu manjkavost. Riječ je samo o percepciji anketiranih. I sâm sam sudjelovao u takvim anketama. Ali ja nemam iskustva u drugim zemljama. Moja ocjena od jedan do pet bila je sasvim subjektivna. Relevantno bi bilo anketirati samo one koji imaju osobno iskustvo rada u bar pet tranzicijskih zemalja, tako bismo dobili objektivniju i upotrebljiviju tablicu.
Kad je o percepciji Hrvatske riječ, prevladavaju krajnosti: a) sve je to došlo iz socijalizma ili b) za sve je kriva tranzicija i posljednjih trideset godina. Međutim, mnogo je povijesnih izvora koji potvrđuju visoku sklonost korupciji, nepotizmu i kronizmu stoljećima unatrag. Oblici i iznosi u vrijeme socijalizma bili su niži zbog društvenog vlasništva, ali s povratkom u kapitalizam razmjeri su došli na stare razine. Pri čemu je upaljač stigao s prvim bankama i preuzimačima iz Austrije. A ekipu koja je preuzela vlast nije trebalo dugo nagovarati i poučavati.
Trenutačno je na djelu kvaka 22. Bez smanjivanja korupcije, nepotizma i kronizma bitan je dio razvojnog potencijala zemlje poništen. To bi se možda moglo promijeniti pobjedom oporbe na izborima. Ali glasači ne reagiraju na obećanja o smanjenju korupcije, nepotizma i kronizma. Onih pedeset posto s pravom glasa koji ne izlaze na izbore bar su desetak puta poručili da ih tema o korupciji neće izvesti na birališta. Shvativši realnost, biznis-zajednica prihvatila je da su korupcija, nepotizam i kronizam zadane veličine.
Teoretski, rješenje kvake 22 bilo bi u stavljanju te teme među prioritete vlade Andreja Plenkovića. Ali s obzirom na to da to izborno nije odlučujuća tema, a unutarstranački je vrlo nezgodna, nema izgleda da se takav preokret dogodi. A ako bi se na skorašnjim parlamentarnim izborima i dogodilo čudo, teško da bi se neka oporbena koalicija uspjela u kratkom roku obračunati s čvrstom institucionalnom mrežom koja se formirala u godinama HDZ-ove vladavine.
Kvadratura kruga
Sad bi netko mogao reći da postoje primjeri gradova (Zagreb, Split) u koje je došla nova vlast i da ima dokaza kako su stvari ipak promijenjene. Za sada to izgleda točno. Ali nije isto ovladati institucijama i vezama na razini grada i na razini države. Gradovi nemaju pod svojim ingerencijama policiju, sudstvo, velike državne tvrtke, regulatore, megaministarstva… sve utvrde koje postoje na državnoj razini. Zadnji put kad je SDP bio na vlasti četiri godine nisu bile dovoljne da ministri ovladaju naslijeđenim aparatom.
Sve u svemu, izgledi da korupcija, nepotizam i kronizam budu svedeni na primjereniju mjeru nisu veliki. Donekle pritiskati mogu institucije civilnog društva, kontrolna tijela iz Europske unije i neovisni mediji. Nije mnogo, ali to je realnost jedne zaglavljene zajednice.
Koliko god to zvučalo politički-moralno nekorektno, uz ostale neizmijenjene okolnosti, oni koji bi htjeli pridonijeti napretku trebali bi intelektualne i stručne kapacitete uključiti za proigravanje programa razvoja koji bi postojeću razinu korupcije, nepotizma i kronizma uzimali kao kratkoročno nepromjenjivu varijablu.