Iznenađujućih 70 posto glasača je za hrvatsku ‘konkuretnost i inovativnost‘ i slovenski ‘bolji život za sve‘. Samo 30 posto želi viziju kojom bismo se obvezali biti ‘digitalni lider‘ (Estonija) ili ‘gospodarsko sjedište centralne i istočne Europe‘ (Mađarska)
Vjerujte, imao sam najbolju namjeru odmoriti čitatelje 'Ekonomalija' od teme 'Nacionalna razvojna strategija 2030.'. Ali, evo i ovaj tjedan opet o njoj. Krivi su rezultati ankete koju smo napravili na našem portalu, a nakon odličnog teksta Liderove novinarke Željke Laslavić u prošlom Lideru, u kojemu je usporedila viziju Hrvatske kakvu nudi vlada premijera Andreja Plenkovića s vizijama niza drugih država.
Posjetiteljima našeg weba ponudili smo četiri vizije, ne navodeći o kojim je zemljama riječ. Osim hrvatske vizije, dali smo još estonsku, slovensku i mađarsku. Službeno, za 32 milijuna kuna smišljena hrvatska vizija je kobasica od tri reda. Programeri na webu nisu predvidjeli toliko prostora pa smo epsku verziju: 'Hrvatska je u 2030. konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve' morali skratiti na: 'Konkurentna, inovativna i sigurna zemlja'. Druge vizije nismo morali skraćivati jer su autori bili svjesni da je kratkoća jedan od temeljnih principa. Dali smo dakle, još i estonsku, slovensku i mađarsku viziju.
Šok i nevjerica
Bio sam siguran da će većinu glasova dobiti precizne, motivirajuće i ambiciozne vizije Estonije i Mađarske. Vjerovao sam da će se dio zakvačiti za slovenski cilj. Na kraju, veliko iznenađenje. Dobro da sam u mladosti u košarci naučio podnositi i poraze. Jer, rezultati su iznenađujući i rekao bih deprimirajući. Od 241 glasača, 37 posto glasova dobila je hrvatska vizija, 33 posto slovenska (Zemlja kvalitetnog života za sve), 19 posto mađarska (Gospodarsko i intelektualno središte središnje i istočne Europe) te 11 posto estonska vizija (Želimo da naša zemlja postane digitalni lider).
Kao urednik, na skliskom sam terenu. Po onoj da su 'čitatelji uvijek u pravu', ne bih smio biti razočaran činjenicom da je 70 posto glasača (pod pretpostavkom da su reprezentativan uzorak) za viziju razvoja Hrvatske u sljedećih deset godina glasalo za općenite i light verzije. Ali što mogu kad jesam iznenađen i razočaran. Isprika većini glasača.
Slovensko homogeniziranje idejom kvalitetnog života za sve još i ima neki motivirajući naboj. Ali zadovoljiti se općim mjestima kao što su konkurentnost i inovativnost – iznenađenje je. Da ne govorimo o postizanju sigurnosti do 2030. Pa Hrvatska je već sada, u usporedbi s mnogima, sigurna zemlja.
Estonci su svojom originalnom idejom već postigli da su europski lider u digitalizaciji. Sada su im ambicije narasle pa žele biti svjetski lider. A taj jasan i ostvaren cilj prelijeva se onda na punjenje proračuna i zadovoljavanje mnogih želja.
Posebno je poučna mađarska vizija. Njihova ideja gospodarskog središta srednje i istočne Europe ostvaruje se izvan mađarskih granica, među ostalim i agresivnim preuzimanjem tvrtki u krajevima koji su nekad bili pod vlašću Mađara. Sve do preuzimanja NK Osijeka, gradnje nogometnog stadiona i ne slučajne pobjede Osijeka nad Dinamom 2:0. A mi bismo se trebali suprotstaviti okupljanjem oko vizije 'konkurentnosti i inovativnosti'.
Baš nas je ulijenilo
Anketa može upućivati na zaključak da smo mi zapravo, u većini, neambiciozna zajednica. Da nam je, u prosjeku, unatoč svakodnevnim kuknjavama, zapravo dobro. Stranci se čude kako se ovdje, u prosjeku, malo radi, a dobro živi.
Hajde, recimo nježno, u pasivu, 'da nas je ulijenilo'.Većina ne bi, svjesno ili podsvjesno, da si postavimo neki ambiciozan cilj pa da moramo izlaziti iz zona ugode. Za konkurentnost, inovativnost i sigurnost trebala bi se brinuti država. Netko drugi.
igitalizacija ili osvajanje trećine Europe mogli bi i nama pojedinačno donijeti neke zadatke. Svjesno ili nesvjesno, ako ne 70 posto, a onda vrlo vjerojatno više od 50 posto građana to baš i ne bi htjelo. Živjeti od proračuna ili rente, a najbolje od jednog i drugog, lakši je put. Bar se tako čini. Bojim se da većina u ovoj zemlji, nakon godina i godina stvaranja krivog sustava vrijednosti, nema želju da bude motivirana Strategijom 2030. Zato, svaki put kad krene kritika Vlade, treba imati na umu da je ona, prema ovoj anketi, daje se naslutiti, preslika prevladavajućeg mentaliteta.
Na kraju, ipak ima nešto pozitivno u anketi o vizijama. Utješno je da nas ipak ima 30-ak posto koji želimo da nam država i mi zajedno s njom budemo ambiciozni, fokusirani i borbeni pobjednici.