Teško je odvagnuti što je gore: da u Vladi ozbiljno misle kako je nestranački menadžer rješenje problema u državnoj tvrtki ili da se samo pokušavaju javnosti zamazati oči. Hoće li na čelu Hrvatskih šuma, HEP-a ili Hrvatskih željeznica biti osoba sa stranačkom iskaznicom ili bez nje, potpuno je nevažno dok se ne ostvari bar deset važnijih stvari
Državnu tvrtku Hrvatske šume (HŠ) čeka zlatno doba. Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i koalicijski mu partner iz Domovinskog pokreta Ivan Penava dogovorili su da će za novog predsjednika HŠ-a imenovati nestranačku osobu. To je epilog smjena ministra Josipa Dabre i šefa HŠ-a Nediljka Dujića.
Teško je odvagnuti što je gore: da u Vladi ozbiljno misle kako je nestranački menadžer rješenje problema u državnoj tvrtki ili da se dobro zabavljaju na račun javnosti. Hoće li na čelu Hrvatskih šuma, HEP-a ili Hrvatskih željeznica biti osoba sa stranačkom iskaznicom ili bez nje, potpuno je nevažno dok se ne stvori deset drugih pretpostavki.
Mjerljivi ciljevi
Prva je da se provede ozbiljna rasprava o budućnosti hrvatskog društva i države. Koje su nam snage, koje su slabosti: koje su prilike, koje opasnosti. Nije to lagan ni politički bezopasan posao. Otvaraju se teška i osjetljiva pitanja. Recimo da se nekim čudom rasprava provede i da vladajući stave na papir viziju razvoja društva do 2035. Na tim se temeljima onda u Ministarstvu gospodarstva napravi industrijska strategija. Jedna se, navodno, počela opet osmišljavati pod novim ministrom. Ali s obzirom na to da ministri gospodarstva traju oko godinu i pol i svaki novi kreće ispočetka, definiranje odnosa prema industriji bilo bi veliko čudo. Recimo da se i to čudo dogodi. Iz njega bi se moralo moći iščitati što vlasnik (država) očekuje od Hrvatskih šuma u odnosu prema drvnoj industriji.
Nakon toga, kada delegirani vlasnik (država je predstavnik svih nas, članova društva) na papiru definira što želi, dolazi pomoć zvana OECD. Zakoni o upravljanju državnim strateškim tvrtkama kasne i zbog njih kasni ovisnička tranša europskog novca iz NPOO-a, ali kad se jednom prihvate, u njima je definiran pristup tvrtkama kakve su Hrvatske šume.
Tražit će se jasno postavljeni financijski i nefinancijski ciljevi poslovanja, koji ‘moraju biti precizni, mjerljivi i kvantitativno izraženi, a srednjoročni i godišnji planovi javno objavljeni‘. Ako bi se stvari zaista tako postavile, bilo bi svejedno je li Dujićev nasljednik stranačka ili nestranačka osoba.
Postoji nekoliko državnih tvrtki koje se smatraju strateškima koje su i u sadašnjim fluidnim uvjetima dobro vođene i iz kojih ne izbijaju afere. Nažalost, u većini prevladava praksa koju je inspektor koji je otišao u mirovinu opisao riječima: ‘Nismo našli gdje nismo tražili.‘ Kriminalne radnje u državnim tvrtkama koje upravljaju javnim, dakle zajedničkim, dobrima nemoguće je svesti na nulu. Dovoljno bi bilo smanjiti grabež napola. Ali čak i tada presudno je dati jasne ciljeve i omogućiti kvalitetno korporativno upravljanje. A ne da ispod radara prođe kako je na računima HŠ-a prije dvije godine bilo gotovo milijardu kuna gotovine, a posljednjih mjeseci čuje se da se traže pozajmnice za isplatu plaća.
Šumari pobjegli u šume
Koliko god izgledalo teško definirati kriterije uspješnosti neke uprave, upućenima to i ne bi bilo teško. Kad je o Hrvatskim šumama riječ, financijski ciljevi trebali bi biti: planirani iznos ulaganja u biološku obnovu šuma, proizvodnja drvnih sortimenata, prihodi od prodaje drva, investicije, prihodi od projekata EU-a i ne kao glavni cilj, nego kao nusprodukt – profit i dio namijenjen državnoj blagajni.
Onda su tu i nefinancijski ciljevi. Na primjer, podizanje kvalitete uzgoja pod kontrolom stranih inspektora, digitalizacija s naglaskom na AI, politika zapošljavanja stranih radnika, nagrađivanje i broj edukacija.
Papir, naravno, trpi svašta. Ciljevi i zadaci beskorisni su ako se ne kontroliraju. Prije desetak i više godina jedno je vrijeme postojala praksa da direktori i predsjednici nadzornih odbora državnih tvrtki svaka tri mjeseca dolaze u Banske dvore i, jedan za drugim, u tri do pet minuta izlože što je napravljeno u tom kvartalu. Najbolje prakse lako bi se mogle preslikati i iz razvijenijih država. Austrije, na primjer. Ali za sve ovdje napisano trebala bi glasovita politička volja. U trećemu mandatu Andreja Plenkovića volje za stvarna poboljšanja ima možda tek u tragovima. Umjesto stvarnih promjena traže se figure s nestranačkim pedigreom. Pa svaki ozbiljniji nestranački inženjer šumarstva ovih dana svake noći spava na drugome mjestu. A mobitel mu se trajno pokvario. Sve u strahu da ne bude lociran i priveden u fotelju šefa Hrvatskih šuma.