Komentari
StoryEditor

Miodrag Šajatović: Pet kontrolnih točaka za Plenkovićev nastup u Saboru

16. Srpanj 2020.
Andrej Plenković
Iz nastupnoga govora mandatara Andreja Plenkovića u Saboru vrlo će se lako zaključiti dobivamo li premijera poduzetnika, verziju 2.0 nadograđenoga premijera menadžera koji provodi naputke iz briselske centrale ili uspješnog političara bez utemeljenog ekonomskog sadržaja

Kakva su to vremena došla! S vremena na vrijeme čitatelji 'Ekonomalija' imali bi potrebu poručiti da sam u tom i tom komentaru bio preblag u kritici vlasti. Ili da sam mogao biti još žešći i tražiti radikalnije ekonomske poteze. Nakon prošlotjednih 'Ekonomalija', u kojima je glavna teza bila da Andrej Plenković, pobjednik na parlamentarnim izborima, u svome drugome premijerskome mandatu treba biti samosvjestan, inovativan premijer poduzetnik, a ne samo premijer menadžer koji izvršava naputke iz centrale (Bruxellesa), dobio sam nekoliko poruka poput: 'Daj, ne pretjeruj!'

Stigle su iz redova poduzetnika i menadžera. Prijatelji, redoviti Liderovi čitatelji, objašnjavaju, rado bi da novi-stari premijer predoči suvislu strategiju razvoja zemlje, da nas iznenadi novim industrijskim politikama i da mu povećanje robnog izvoza postanu prioritet i mantra. Ali misle da je to sasvim nemoguće. Pa bi oni, poduzetnici i menadžeri, bili presretni kad bi nova HDZ-ova vlada napravila bar neke pomake u horizontalnim mjerama kvalitete rada državnog aparata. Ili kvalitetnijeg pravosuđa. Kad bi, recimo, smanjila broj namještenih natječaja za dvadeset posto i ublažila razmjere ortačkoga kapitalizma za deset posto.

Doba malih očekivanja

Iz perspektive pojedinačnih biznisa, a s dugogodišnjim razočaranjem vladama koje su dolazile i prolazile ne provodeći korjenite promjene, već i mali horizontalni pomaci velika su stvar. Nastupilo je vrijeme malih očekivanja. Uspješni gospodarstvenici u krajnje su nepovoljnoj klimi zahvaljujući vlastitim sposobnostima i sposobnostima svojih zaposlenika uspijevali opstati i razvijati se. Uz manje neprijateljsku državnu administraciju (čast iznimkama!), nižu korupciju i manje porezno opterećenje bilo bi im lakše i bolje. Ali, zbrojeno, opet ne bi bilo dovoljno da Hrvatska ne nastavi zaostajati za drugim tranzicijskim zemljama, članicama Europske unije. Za to je ipak nužan, nazovimo ga, pametni državni intervencionizam koji prepoznaje prilike, uzima u obzir deglobalizaciju, ima viziju i usmjerava poduzetništvo u željenom pravcu.

Za nekoliko će dana pred novim sazivom Sabora Plenković iznijeti program rada za novi četverogodišnji mandat. Bit će to prilika za ocjenu ima li naznaka da dobivamo premijera poduzetnika, verziju 2.0 dosadašnjeg predsjednika Vlade menadžera ili će, se nažalost, pokazati da dobivamo staru priču s beskrajnim taktiziranjima, površnim promjenama i zaobilaženjima vrućih predmeta koji bi mogli smanjiti uspjehe na izborima. Kojim izborima? Pa lokalnima. Eto ih, kucaju na vrata. Bit će sljedeće godine.

Hajde da vidimo prema kojim bismo kriterijima mogli iz iščekivanoga nastupnoga govora u Saboru​ ​uvjerljivog pobjednika na parlamentarnim izborima, na čemu mu svakako treba čestitati, mogli procijeniti koliko je Plenković spreman na nadogradnju!
Prvo, bit će zanimljivo koliki će dio vremena posvetiti nabrajanjima učinjenog u prvome mandatu. Golemom energijom i koncentracijom Plenković bi već u početku svakoga govora natjerao na kapitulaciju većinu slušatelja. Ako nabrajanje uspjeha svede u nekoliko rečenica, sad kad je pobijedio, bit će to pozitivan signal.

'Daj, ne pretjeruj!'

Drugo, treba vidjeti hoće li u svome govoru dati bar nekakve tragove SWOT analize. Ljudi iz biznisa znaju o čemu je riječ. Najjednostavniji instrument prepoznavanja snaga i slabosti, prilika i prijetnji. Iskrenost u opisu slabosti i prijetnji jedan je od preduvjeta uspješnoga poslovnog pothvata. To vrijedi i za politički pothvat. Nažalost, u dosadašnjim Vladinim akcijskim planovima (instrument koji je najbliži razvojnom dokumentu zemlje) slabosti su uvijek izvanjske prirode. Na stotinjak stranica po ministarstvima sklepanim najavama što se planira raditi nigdje se ne spominje da u Hrvatskoj postoji korupcija, namještanje javnih natječaja, loša kadrovska politika zbog zapošljavanja podobnih, a ne sposobnih. Bude li prijetnja samo pandemija koronavirusa, a zanemari li se sve slabo što je postojalo prije nje – ništa od Plenkovića 2.0.

Treće, treba vidjeti hoće li se u Vladinu programu napokon početi navoditi brojčano iskazani ciljevi (KPI-jevi). Četvrto, hoće li mandatar opet spominjati 'trokut uspješnosti' (uravnotežene financije, reforme i privlačenje investicija) ili će izaći s bar jednom neočekivanom inovacijom. I peto, najvažnije, hoće li se sve svesti na zadovoljavanje uvjeta koje će EK postaviti kao uvjet za dobivanje onih famoznih deset milijardi eura milostinje za svladavanje koronakrizom potaknute recesije.

Ostane li u nastupnom govoru sve po starome,imaju pravo dobronamjerni kritičari koji kolumnistu koji priziva premijera poduzetnika poručuju: 'Daj, ne pretjeruj!'

24. travanj 2024 06:03