Mali su izgledi da bi se prvi čovjek izvršne vlasti usudio upustiti u čišćenje ‘Augijevih štala‘. Za ozbiljno uređivanje institucija Plenković bi morao rušiti sustav koji se stvarao trideset godina. U kojem ključne uloge na svim razinama drže članovi stranke čiji je predsjednik. Klasičan primjer ‘kvake 22‘
Prije nešto više od tri tjedna, 5. kolovoza, na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, premijer Andrej Plenković u govoru je izrekao nešto sasvim neočekivano. Poručio je, među ostalim, da je jedan od sljedećih zadataka ‘da uredimo institucije‘. Iz čega bi se dalo zaključiti da je predsjednik Vlade i HDZ-a priznao da su državne institucije neuređene. I da imaju pravo oni koji to godinama tvrde.
Vlada se vratila s godišnjeg odmora, premijer više ne spominje zadatak uređivanja institucija. Pa bi se moglo zaključiti da je izjava u Kninu bila prigodna. Ili mu se, jednostavno, omaknula.
Omaknulo mu se?
Ako ipak krenemo od pretpostavke da priznanje o neuređenim institucijama i potrebi njihova uređivanja nije bio trenutak nepažnje, bilo bi zanimljivo promisliti o tome bi li Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem to mogla provesti. Naravno, za utemeljenu analizu bilo bi potrebno znati što prvi čovjek u Banskim dvorima podrazumijeva pod neuređenim institucijama. Možda se misli na dio institucija u kojima na čelnim pozicijama još nisu članovi HDZ-a ili osobe blisko povezane s vladajućom strankom. Pa onda netko negdje neorkestrirano iskoči, a da se prije nije konzultirao ondje gdje se konzultacije obavljaju. Pa takve neuređenosti treba eliminirati. Ali hajdemo biti pozitivni! Pođimo od pretpostavke da u svome trećemu mandatu neupitni izborni pobjednik hrvatske političke scene zaista želi podignuti kvalitetu rada institucija. Od same Vlade preko ministarstava i državnih agencija, sudstva, zdravstva, državnih tvrtki, preko gradskih i općinskih uprava do zadnjega komunalnog poduzeća i svih petsto i nešto lokalnih razvojnih agencija.
Svakako treba reći da postoji određen postotak institucija koje su usprkos dugogodišnjim nasrtajima zadržale visok stupanj uređenosti i efikasnosti. Ali su, vrlo je izgledno, u manjini. Devastiranih i uneređenih institucija, nažalost (svakodnevni primjeri koji se ne uspiju pomesti pod tepih na to upućuju), mnogo je više.
Omaknulo mu se ili ne, premijer je imao pravo kad je spomenuo potrebu uređivanja institucija. Nažalost, izgledi da bi se prvi čovjek izvršne vlasti usudio upustiti u čišćenje ‘Augijevih štala‘ vrlo su mali. Bit će iznenađenje ako se zadatak ne izgubi u dnevnoj operativnoj zbiljnosti. A još bi bilo veće iznenađenje da se u takvoj akciji postignu imalo ozbiljniji pozitivni rezultati. Razlog? Plenković bi morao rušiti sustav koji se stvarao trideset godina. U kojem ključne uloge na svim razinama drže članovi stranke čiji je predsjednik. Tipičan primjer ‘kvake 22‘.
Pravila najvećega bratstva
Znam za slučaj u kojem je jednom medijskom djelatniku pristupio znanac s prijedlogom da postane članom jednog od poznatijih bratstava. Nije bila riječ o slobodnim zidarima, ali jest o razini ispod.
Sve je izgledalo privlačno – od ekipe s kojom bi se redovito družio do dobrotvornih akcija. Ali onda se ispostavilo da je jedna od obveza i to da se unutar bratstva ‘pomogne bratu ako to zatraži‘. Medijski djelatnik brzo je u glavi provrtio moguće situacije i zahvalio se na časti. Pomagati kad možeš sasvim je okej, ali da ti je to obveza jer si u bratstvu, ne jamči potrebnu razinu neovisnosti u poslu kojim se baviš.
Zašto ova epizoda? Bratstva o kojima je riječ mala su. Nekoliko stotina članova, manje-više. Pa su potencijalni sukobi interesa izgledni, a minimalna razina neovisnosti institucija u kojima su ‘braća‘ na pozicijama moći ozbiljno ugrožena.
A HDZ je ‘bratstvo‘ od 217.000 članova. Godinama stvarana mreža ‘pomoći bratu u nevolji‘ iznimno je čvrsta. Tko je komu što dužan, kako ne pomoći pri zapošljavanju nekoga iz ‘bratove‘ obitelji, kako ne prilagoditi neki natječaj nekomu od ‘braće‘? Čak i oni članovi HDZ-a koji ne bi željeli igrati prema sirovim bratskim odnosima moraju uložiti goleme napore vozeći slalom između etike i zakona s jedne strane i stalnih pritisaka članova stranačkog bratstva s druge strane. Tko izrazito ignorira činjenicu da je član bratstva, lako ostaje bez funkcije.
Sustav građen trideset godina ne može se promijeniti u nekoliko godina. Bihevioralna teorija kaže da organizacije nastoje zadržati svoj unutarnji ustroj i pravila. Pojednostavnjeno, da u nekom trenutku počnu živjeti neovisnim životom. Danas postoji bojazan da će se umjetna inteligencija oteti kontroli. Bratstva kao što su dugovječne stranke na vlasti odavno su prošla tu točku preokreta. Premijer i predsjednik HDZ-a u posljednjih se sedam godina mnogo puta dokazao kao igrač koji ne ulazi u utakmice koje teško može dobiti. Zato najavu o uređivanju institucija možda ipak treba zaboraviti.