Veliki su izgledi da će natezanje oko namjerno nedorečenih Vladinih prijedloga bar djelomično zasjeniti i donošenje proračuna za 2021. Za plan oporavka, koji je uvjet za početak povlačenja one 22 milijarde eura iz EU fondova, nikoga nije briga je li pri završetku i što će u njemu pisati
Ima ona priča o starom odvjetniku koji je odvjetnički ured prepustio sinu. Nakon pola godine mladi odvjetnik sav ponosan dolazi k ocu i važno objavi: 'Oče, znaš onaj spor koji si ti vodio deset godina? Evo, ja sam ga završio u samo šest mjeseci!' Umjesto pohvale sin dobije očevu pogrdu: 'Nesposobnjakoviću jedan! Na tom desetogodišnjem sporu zaradio sam za tvoje školovanje. Da nisi tako bedast, mogao si ga produljivati još deset godina, pa bi i tvoje dijete imalo plaćeno školovanje!'
Priča se tijekom godina 'izraubala', ali još je itekako aktualna. Primjerice, asocira na upravo po tko zna koji put aktualiziranu društveno-ekonomsko-vjersku temu o (ne)radu trgovina nedjeljom.
Afere se brzo zaboravljaju
Uvijek sam se pitao, kad se ono provodi primopredaja premijerskoga kabineta, što se to ostavlja u sefu. Sve sam više uvjeren da je unutra kuverta u kojoj piše: 'Ja nisam okončao raspravu o radu nedjeljom. Nemoj ni ti. Rasprava o radu nedjeljom nezamjenjiva je kada dođu čupava vremena. Ono kad narod, pa čak i mediji, dođu do točke kad bi mogli na dnevni red stavljati ozbiljne i opasne teme. Nema efikasnije stvari u Hrvatskoj nego kad im podgriješ raspravu o radu nedjeljom. Koliko god je puta ponoviš, uvijek će upasti u zamku. Zaboravit će na sve drugo.'
Tako je i početkom jeseni 2020. u javnost bačen Vladin prijedlog o novom režimu rada nedjeljom. Kao najgladnije ribe sve su se institucije bacile na mamac. Izdaju se priopćenja, organiziraju TV paneli, na društvenim se mrežama vodi nepoštedan rat argumentima i vjerovanjima. Veliki su izgledi da će natezanje oko namjerno nedorečenih Vladinih prijedloga bar djelomično zasjeniti i donošenje proračuna za 2021. Za plan oporavka, koji je uvjet za početak povlačenja one 22 milijarde eura iz EU fondova, nikoga nije briga je li pri završetku i što će u njemu pisati. Malo se govori o korupciji u povodu slučaja Elektrocentar Petek – Janaf, ali kao što više nitko ne zna je li 'kninska kraljica' Josipa Rimac u zatvoru ili nije, tako će i ova najnovija afera biti brzo zaboravljena. Ali rad nedjeljom? E, ta tema nikad se ne istroši. Na radost sadašnjih i budućih vladara Banskih dvora.
Zaokupljeni raspravama o radu nedjeljom, ne primjećujemo prilike o kojima bismo trebali raspravljati. I maksimalno ih iskoristiti. Primjerice, prije nekoliko dana njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier opet poručuje: 'Europska unija mora reorganizirati trgovinske odnose, postati manje ovisna o azijskim dobavljačima na određenim područjima i razviti vlastite lance vrijednosti… Pandemija koronavirusa poučila nas je da se Europa mora držati zajedno i da svoje trgovinske odnose mora učiniti raznovrsnijima.'
Nemamo mi vremena
Kad Njemačka nešto naumi, onda to obično i ostvari. Sad je prilika da udruženim snagama pametna država i svi koji imaju šanse uključiti se u EU lance vrijednosti iskoriste jedinstvenu priliku. U drugim zemljama na tome se već ozbiljno radi. Nama je važnije raspravljati o radu nedjeljom. Tko šljivi mogućnost zdravog rasta BDP-a!
Nemamo mi vremena, zaokupljeni nadmudrivanjima zašto nedjeljom zatvoriti šoping-centre, a ostaviti da ljudi rade u kafićima i restoranima, ni za ozbiljnije promišljanje o tome kako se postaviti prema sugestiji iz Bruxellesa da se one 22 milijarde eura pomoći usmjere u 'digitalizaciju i zeleno'. Tko će na to trošiti vrijeme? Što se tu ima raspravljati? Rekli su oni iz EU da smislimo digitalne i zelene projekte i dobit ćemo novac. Ne pomaže sugestija da se to samo sugerira. Da ako mi osmislimo neke druge, još bolje i za nacionalnu ekonomiju možda i korisnije projekte, opet možemo dobiti novac. Naravno, ako priča ima početak i kraj. Ali to zahtijeva znanje i intelektualni napor. Lakše je baviti se temom o radu nedjeljom.
Ili, recimo, tema o budućnosti hrvatskog turizma. Turizam je za Hrvatsku prirodno bogatstvo kao što je nafta u Sjevernome moru za Norvešku. Norvežani su od naftnih prihoda stvorili investicijski fond težak 1150 milijardi dolara. Mi od turističkih prihoda nismo stvorili nikakav fond. Upravo suprotno, svako poduzeće u zemlji mora davati u fond za financiranje turizma. Osim posljednjih Mohikanaca i rijetkih usamljenih don quijotea nitko nema volje promišljati o tome. Naravno, osim ako nije riječ o režimu rada trgovina u vrijeme turističke sezone.