Strašno je koliko unutar državnog i javnog sektora caruje birokratsko-obranaški um. Čast otocima izvrsnosti, profesionalnosti i čestitosti u državnom aparatu, ali oni su izgubljeni u moru nesposobnosti i izbjegavanja preuzimanja odgovornosti
Državni aparat jako je uznemirila vijest da su dvojica običnih građana zagrebačkog Trnja prošli tjedan, tijekom strašne kiše koja je oborinskim vodama počela poplavljivati gradske četvrti, razbila prozor na zgradi u vlasništvu Hrvatskih voda, ušla unutra i podignula ustavu. Kuće su, istina, spašene, ali to je manje važno od građanskog neposluha i oskvrnute državne imovine.
To podsjeća na scenu iz kultnoga Kubrickova filma 'Dr. Strangelove' u kojoj pozitivac pokušava spriječiti nuklearni rat. Treba nazvati Pentagon, ali može samo iz govornice unutar vojarne. Kaže vojniku da puca u automat s pićima kako bi došao do kovanica, ali ovaj odbija jer je to protuzakonito.
Staricu u zatvor!
Građanin koji je podignuo ustavu i spasio kvart prerano je pušten. Morao je odati ime starije susjede koja se prisjetila da se i prije desetak godina provalilo u istu zgradu kad je prijetila poplava. Ona je poticateljica! Morala bi bar na trideset dana u istražni zatvor!
Ima još propusta državnog aparata. Svi znamo za djevojku koja je zaplivala poplavljenim podvožnjakom u Miramarskoj ulici i iz automobila koji je tonuo izvukla invalida. Koliko li je odredbi prekršila! Prvo, podvožnjak je, istina aljkavo, ali ipak, bio ograđen onom žutom vrpcom koja brani pristup. Drugo, plivala je na mjestu koje gradskim odredbama nije predviđeno za plivanje. I treće, a vjerujte, provjerio sam to jučer, na mjestu gdje je ona kao slučajna pješakinja išla spasiti čovjeka u vodi – nema zebre za pješake! Da stvar bude gora, djevojka je iz sudačke obitelji. Pa morala je znati što se ne smije! Zar paragrafi nisu važniji od ugroženoga ljudskog života?
Oprostite na ovome sarkastičnom uvodu. Ali poruga nekad jednostavno izbije. Jedno je od kolumnističkih pravila da kad te nešto naljuti, ne pišeš odmah. Ali ako i nakon prespavane noći bijes i nemoć nisu jenjali, slobodno je otpustiti kočnice.
Strašno je bilo gledati jednog od voditelja Hrvatskih voda (generalni se direktor nekamo sakrio) i direktora zagrebačke gradske tvrtke Vodovod i odvodnja kako nemušto svaljuju krivnju jedan na drugoga. Ovaj iz Hrvatskih voda ponavljao je da bi oni za tri minute (!) bili kod ustave i podignuli je, ali eto, nisu ih zvali iz Grada. A direktor Odvodnje optužio je Hrvatske vode da nisu zatvorile retencije iznad Zagreba pa se voda slila u grad. Njihovi nadređeni odmah su ih trebali suspendirati, a ne pustiti u TV emisije. To se kao ni mnogo puta prije nije dogodilo. Tko je, primjerice, odgovarao za to što je onomad probijen netom 'sanirani' nasip Save kod Gunje? Nitko!
Strašno je koliko unutar državnog i javnog sektora caruje birokratsko-obranaški um. Čast otocima izvrsnosti, profesionalnosti i čestitosti u državnom aparatu, ali oni su izgubljeni u moru nesposobnosti i izbjegavanja preuzimanja odgovornosti.
Strava birokratskog uma
Slučaj ustave u Trnju morao bi biti case na kojemu vlada premijera Andrije Plenkovića treba osmisliti kako će upravljati promjenama u državnom aparatu. Evo zadatka: Prihvaćena pravila kažu da u slučaju izlijevanja oborinskih voda gradsko poduzeće treba nazvati državno poduzeće. A što ako gradsko poduzeće ne nazove? Što piše u pravilnicima? Gle čuda, kao i u većini podzakonskih propisa, aljkakvo nadrljanih i nedomišljenih, nije predviđena takva situacija. Što da radi direktor Hrvatskih voda od kojega se očekuje da mu njegovi brojni zaposlenici, raspoređeni na tih nekoliko vitalnih točaka u gradu, dojave da je Trnje u opasnosti? Da ne izda nikakvu naredbu, nego da u roku od godinu-dvije dođe do rješenja na papiru? Ili da ide spašavati one koji mu osiguravaju pristojnu plaću i beneficije?
Birokrati će vam reći da se oni moraju držati propisa. Ali pravnici će u osnovama prava odmah naći formulacije da 'krajnja nužda isključuje protupravnost'. Sužena, kukavička svijest, međutim, ne želi znati za tu mogućnost. Bolje je skrivati se iza nedorečenih odredbi.
Slučaj s ustavom u Trnju samo je jedan od tisuća primjera. Iskustvo kaže da ni ova hrvatska vlada neće pokazati entuzijazam u izbacivanju iz državne službe onih sa 'suženom sviješću'.
Ali da ovu kolumnu u dvobroju Lidera ne završimo pesimistično, ipak u svemu ovome ima i jedna utješna stvar. Sreća je što je ovaj kadar zaposlen u Hrvatskim vodama i gradskom Vodovodu i odvodnji. Zamislite samo da je zadužen za sigurnost nuklearke Krško.