Komentari

Miodrag Šajatović: Tri godine bez izbora? Dobro vrijeme za nečinjenje

Čak i kad bi vladajući pokazali volju za kvantni skok, ostaje samo jedna godina. I to 2026. Kako se ono kaže? Sljedeća godina je ključna

Oni koji ne gube nadu da bi se u vođenju Vladine politike moglo nešto osjetnije promijeniti nabolje, uoči lokalnih izbora ponavljali su: 'Sad napokon dolaze tri godine bez izbornog ludila.'

Izmoreni fokusiranjem vlade premijera Andreja Plenkovića na maksimiranje glasova na četvorima izborima u zadnjih godinu dana, mnogi su olako prihvatili tvrdnju o tri godine unutar kojih bi se mogle provesti ozbiljne ekonomske i socijalne reforme. Plus reforma u državnom i javnom sektoru.

Nažalost, priča o tri godine za reforme ne drži vodu. Čak i kad bi vladajući pokazali volju za kvantni skok, ostaje samo jedna godina. I to 2026. Kako se ono kaže? Sljedeća godina je ključna.

Razlog? Za ozbiljnu nacionalnu strategiju u ludo brzo promjenjivom svijetu treba bar pola godine. Kad ne bi vladajući krenuli na ljetne odmore i kad bi osim stranačkih podobnjaka uključili najbolje umove koje Hrvatska kod kuće i u svijetu ima, dokument o Hrvatskoj 3.0 mogao bi biti gotov do kraja 2025.

Šok-terapiju moralo bi se obaviti u 2026. Jer 2027. je predizborna godina. A to je za političare dobrodošao izgovor da se počnu umiljavati interesnim skupinama na čije glasove računaju na parlamentarnim izborima 2028.

Neopasne reforme

Po svemu sudeći, 'tri godine bez izbora' proći će kao i najveći broj godina u prvoj četvrtini 21. stoljeća. Usporenim i naknadnim reakcijama na krizne situacije, prepuštanjem briselskim činovnicima da umjesto naših vođa osmišljavaju hrvatsku budućnost. I provođenjem neopasnih 'reformi' kakva je na primjer zabrana zatvaranja lođa na zgradama i stavljanja klimatizacijskih uređaja na njihova pročelja.

Treba priznati da zadatak definiranja ciljeva rasta i razvoja nije nimalo lak. Sve bolji ekonomist Dejan Kovač, primjerice, poručuje što sve danas treba razumjeti i uzeti u obzir kad se radi plan budućnosti neke zemlje.

Miks je obeshrabrujući za one kojima je vrhunac promišljanja osigurati većinu u Saboru ludim povišicama zaposlenima u državnom i javnom sektoru.

Europska komisija dijeli novac za gradnju nacionalnih AI tvornica. Jednu će pokraj Maribora graditi susjedi Slovenci. Za to vrijeme u Hrvatskoj se, umjesto u umjetnu inteligenciju, sa zakašnjenjem od 20 godina, investira u obnovu željezničkih tračnica

Treba sagledati promjene u globalnim lancima vrijednosti i vidjeti gdje su tu za hrvatsko gospodarstvo prilike i opasnosti. Onda treba predvidjeti utjecaj umjetne inteligencije. Pa posljedice preslagivanja političko-ekonomskih blokova. Pa u lonac staviti i prilike i opasnosti energetske tranzicije. Začiniti to s demografskim i klimatskim promjenama. Dovoljno je to nepoznanica da se u pokušaj planiranja razvoja zemlje uopće i ne krene. Pa premijer Plenković na svečanosti 50 godina osnutka osječkog sveučilišta lakonski kaže da je 'obrazovanje – uz demografsku revitalizaciju, zelenu tranziciju i digitalnu transformaciju – jedan od četiri temeljna prioriteta Vlade RH'. A da ne navede glavne ili bar neke poteze u temeljnim prioritetima.

Gdje je AI tvornica?

Recimo da se nešto i petlja oko digitalizacije državnog aparata. Ali to je preklanjski snijeg. Danas se ozbiljne vlade bave umjetnom inteligencijom. Europska komisija odabrala je desetak zemalja članica kojima će sufinancirati gradnju takozvanih AI tvornica. Za specifična područja i s ciljem opsluživanja svih drugih zemalja.

U odabrane su upali naši susjedi Slovenci. Gradit će AI tvornicu pokraj Maribora. A kapacitet za umjetnu inteligenciju napajat će se strujom iz obližnjih hidroelektrana.

Hrvatska nije na popisu zemalja u kojima će se graditi AI tvornica. Kod nas je fokus na obnovi željezničkih tračnica. Kasni se 20-30 godina, ali, kako kažu u Dalmaciji, 'vrag prišu odnija'. Kad za deset godina, možda, obnovimo tračnice, onda ćemo se baviti umjetnom inteligencijom. Ima vremena.

Ali da krivnja nije samo na Vladi, da se naslutiti iz šutnje IT-ovaca. Nitko se ne buni što se u Hrvatskoj ne gradi AI tvornica. Možda se boje konkurencije? Eno, udruga izvoznika IT softvera promijenila ime. Nakon izgubljenih lohn-poslova za zapadne tvrtke, sad bi se okrenuli radu za domaću državu.

To je samo jedan primjer zašto se ne treba nadati da će tri godine bez izbora išta revolucionarno promijeniti u Hrvatskoj. Umjesto da smanjenje pritiska donese odlučne, kratkoročno nepopularne poteze, sva je prilika da će i ta najpovoljnija 2026. biti iskorištena za 'zasluženi' odmor od izbornih napora. Važi za vladajući HDZ jednako kao i za anemične, do uoči izbora hibernizirane opozicijske stranke. Bit će ugodno iznenađenje ako neki od aktera na političkoj sceni pokaže da su ove pesimistične prognoze bile pogrešne. 

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju