Sve je više signala da se globalna ekonomija hladi. Svjesni smo Liderove uloge u kreiranju sentimenta poslovne zajednice. Ali to ne znači da smijemo uljepšavati stvarnost. Budućnost neće biti bolja ako se ne otvaraju i u kontekst ne stavljaju informacije koje nisu najugodnije. Slično kao u medicini. Pacijentu neće biti bolje ako mu se zataji dijagnoza
Kako se ono kaže: ni najstariji ekonomski kroničari ne sjećaju se da se u Hrvatskim šumama pojavio višak trupaca. Smanjenje potražnje na izvoznim tržištima navelo je dio prerađivača da odustanu od preuzimanja trupaca koji su im kvotama bili zajamčeni. Signali smanjene potražnje dolaze i iz logističkih tvrtki. Većina osjeća pad prometa pa je donedavna prebukiranost sada postala oštra borba za svaki kontejner. S treće strane, staklarskim krugovima kolaju vijesti o zatvaranju mnogih staklana. A da za to postoje razlozi, tu je i vijest o prepunjenim vinskim podrumima diljem Francuske, pa je čak pitanje zašto ove jeseni trošiti novac na novu berbu grožđa. Vijesti slične ovima posljednjih mjeseci stižu sve učestalije. Kako to obično biva, kad razmjeri pogoršanja nisu kristalno jasni, uvijek ima onih koji, legitimno, uredništvima poslovnih medija kakav je Lider postave ista pitanja: Zar morate objavljivati loše vijesti? Zašto dolijevate ulje na vatru?
Tamni oblaci
Odgovor je uvijek isti. Svjesni smo svoje uloge u kreiranju sentimenta poslovne zajednice. Ali to ne znači da smijemo uljepšavati stvarnost. Poduzetnici i menadžeri posljednja su vrsta čitatelja koju bi se moglo muljati. U razgovorima s dobavljačima ili kupcima, ako sami još ne osjećaju zahladnjenje ekonomske klime, svaki odgovorniji poslovnjak dobit će signale što se događa. Poslovni mediji koji ne znaju naći omjer između pozitivnih i negativnih vijesti koji odgovara stanju na ‘bojištu‘ gube vjerodostojnost. Budućnost neće biti bolja ako se ne otvaraju i u kontekst ne stavljaju informacije koje nisu najugodnije. Slično kao u medicini. Pacijentu neće biti bolje ako mu se zataji dijagnoza.
A dijagnoza za globalnu, europsku, pa na kraju i za hrvatsku ekonomiju nije najbolja. Ne znači da je žestoka recesija odmah tu, iza ugla. Za sada svjetski centri financijske moći žongliranjem održavaju kakvu-takvu ravnotežu između prekomjernoga tiskanja novca, inflacije, kamata i posljedica deglobalizacije. Ali tamni su oblaci na obzoru. Svjetska je trgovina u 2023. porasla za samo 0,3 posto. Međunarodni monetarni fond procjenjuje rast svjetske trgovine u 2024. od tri posto. Ali pretpostavke da se to ostvari vrlo su klimave. Usporedbe radi, povijesne su prosječne stope rasta svjetske trgovine 4,9 posto! Kad svjetska trgovina raste 0,3 posto, a svjetski BDP 3,2 posto, i laiku je jasno da tu nešto ne štima. Da postoje dopinška sredstva kojima se umjetno potiče rast. I da taj monetarni doping ima cijenu i rok trajanja. Za sada signali o smanjenim narudžbama i nepopunjenim kapacitetima stižu uglavnom iz industrijskog sektora. Zbog toga će, sigurno, likovati mnogi ovdašnji zagovornici da Hrvatskoj ne treba reindustrijalizacija. Jer, evo, u industriji su problemi. Imamo mi turizam i EU fondove koji nam omogućuju rast od možda i tri posto na godinu. Ima, međutim, jedna kvaka u takvom pristupu. Prije ili poslije pad u industriji, zbog njezina najvećeg multiplikatora, prelit će se i na usluge. Poduzetnici i menadžeri koji to ne žele uzeti u obzir preuzimaju velik rizik za budućnost tvrtki. Oni koji ne okreću glavu od upozoravajućih vijesti i analiza u poslovnim medijima mogu biti manje žrtve ili čak dobitnici kad olujna vremena prođu. Iskustvo iz prijašnjih recesija to može potvrditi.
Dva poučna primjera
Evo dvaju primjera. Na jednoj od Liderovih konferencija 2017. prišao mi je poduzetnik, predstavio se i zahvalio zato što mu je čitanje Lidera spasilo poduzeće i obitelj. Pohvale uvijek gode, ali ove su se činile malo pretjerane. Onda je čovjek objasnio: ‘Pisali ste 2008. da bi mogla doći kriza, a kad je došla, procijenili ste da bi mogla trajati više godina. To nam je pomoglo u odluci da odgodimo veliku investiciju. Da smo uletjeli u nju, do 2013. tvrtka bi bankrotirala, a ostali bismo bez kuće koju smo planirali staviti pod hipoteku. Pogon smo sagradili nakon recesije.‘
Drugi je primjer suprotan. Poduzetnik je ispričao da jest čitao naša upozorenja, uzimao ih je ozbiljno, ali nije odustao od zaduživanja i investicije. Bio je spreman preuzeti rizik. Od bankrota ga je u šestogodišnjoj recesiji spasila predstečajna nagodba. Stajalo ga je zdravlja i obiteljskih odnosa, ali kad se potražnja počela oporavljati, imao je najmoderniji pogon i bio korak ispred konkurencije.
Na temelju takvih iskustava mi u Lideru nismo u dilemi. Niti želimo uljepšavati stvarnost niti biti katastrofični. Naši čitatelji znaju kako treba čitati signale s tržišta koje im pronalazimo, važemo, stavljamo u kontekst i nastojimo na taj način biti korisni poslovnoj zajednici. Odluke su, naravno, samo njihove.