Biznis-lideri u izazovnoj 2022. moraju odrediti čime se trebaju, a čime ne smiju baviti. Digitalna revolucija s prilikama koje pružaju umjetna inteligencija, robotizacija i aplikacije svih vrsta traži vrijeme i fokusiranost. Nije njihovo da se troše na gašenju dnevnih poslovnih požara. Čija sezona dolazi
Ljudi moji, evo, već je proletio siječanj! Poslovna zajednica zagrijava se za 2022. u nadi da je pandemija bolesti COVID-19 napokon pri kraju i da će imati pravo oni koji umiruju da je probuđena inflacija prolaznoga karaktera. U međuvremenu ekipa iz MMF-a snizila je prognoze globalnog rasta na 4,4 posto, što je 0,5 postotnih bodova slabije nego u prethodnim prognozama. Tijek pandemije ocijenjen je neizvjesnim, inflacija raste, poremećaji u opskrbi i dalje su prisutni, a zaoštrava se monetarna politika u SAD-u. Tomu treba pridodati i uznemirenost zbog zaoštravanja političko-vojnih odnosa između Amerike i Rusije zbog Ukrajine.
Kad se sve zbroji i oduzme, za članove poslovne zajednice u Hrvatskoj to bi značilo da se ušlo u godinu s rijetko viđenom kombinacijom neizvjesnosti. Ono što bi moralo biti sigurno jest da se ulazi u fazu, ako ne recesije, a onda svakako usporavanja svjetske ekonomije, pa onda, s odmakom u fazi, i domaće. Umjesto priželjkivanog oporavka od pandemijske recesije statistički prikazanog u obliku slova V sve je sigurnije da graf na kraju izgleda kao da je na pola puta da na kraju ispadne u obliku slova W. Dakle, dvostruka recesija. Izvanredna pandemijska i zakasnjelo hlađenje svjetske ekonomije svakih sedam do deset godina, u skladu s cikličkim kretanjem kapitalističke ekonomije.
Sudar prilika i opasnosti
Trenutačno, kad je o Hrvatskoj riječ, prilike još nisu nestale, opasnosti još nisu lupile svom snagom. Potražnje u mnogim sektorima ima da je se jedva uspijeva zadovoljiti, EU fondovi na svakom su koraku, bankari lakše daju kredite (tema u ovom broju Lidera), nema ozbiljnijeg propadanja i stečajeva, plaćanja se više-manje drže u uobičajenim rokovima. Izvoznici odrađuju posao, nada u turističku sezonu za sada nije pomućena. Opasnosti, sublimirane u inflacijskim pritiscima, još se nisu multiplicirale. No svakom razumnom poduzetniku i menadžeru jasno je da će s proljetnim vremenskim zatopljenjem početi ekonomsko zahladnjenje. U biznis-zajednici, izmučenoj dvogodišnjom pandemijom, raste tjeskoba. Ali s obzirom na to da se ovdje stalno živi poslovno tjeskobno, vjerojatno će znatan dio tvrtki u taktičkom smislu koliko-toliko spremno dočekati udar.
Mi smo majstori snalaženja da bi se preživjelo. Loši smo, čast iznimkama, u odvajanju dijela upravljačkoga kapaciteta u krizi za bavljenje onim što će osigurati maksimalno iskorištavanje prilika kad jednom ciklička kriza počne jenjavati i prijeđe u fazu uzleta i buma. Tu se menadžment razvijenih zapadnih zemalja pokazuje sposobniji od našega ovdašnjeg prosjeka. Dijelom i zato što djeluje u uređenijim državama u kojima nema toliko birokratskih zapreka. Izgledno zahladnjenje konjunkture bit će test za poduzetnike i CEO-ove jesu li u dobrim vremenima (prije 2019.) okupili i u pandemiji sačuvali srednji menadžment koji će biti sposoban svakodnevno se operativno nositi s izazovima. Ili imaju ekipu menadžera budžetaša čiji se kapacitet i navike svode na rutinske pokušaje ispunjavanja godišnjeg plana koji se odnosi na njihove odjele.
Dopušteno je malo blefiranja
Kad zagusti, takvi ulijeću predsjedniku uprave s problemima koje ne znaju riješiti. Pa prvi čovjek u panici za tvrtkinu likvidnost i opstojnost preuzima njihove obveze. Postane vatrogasac koji se iscrpljuje na rješavanju dnevnih problema, a onda nema kapacitet za strateška promišljanja o tvrtkinu srednjoročnom i dugoročnom razvoju.
Zadatak biznis-lidera u ovoj godini bit će jasno odrediti čime se mora, a čime ne smije baviti. Digitalna revolucija s velikim mogućnostima koje pružaju umjetna inteligencija, robotizacija, aplikacije svih vrsta traži vrijeme i fokusiranost najjačih mozgova u tvrtkama. Budu li svoj talent trošili na operativu, teško je vjerovati da tvrtka neće biti pometena baš na početku sljedeće faze oporavka. Koju će dosadašnji i budući konkurenti dočekati spremniji i poletniji.
Naravno, da bi u krizi, ako ga ima, zadržao i iskoristio srednji menadžment, lider mora dizati moral svojim ljudima. Ulijetati kad je zbilja potrebno. I nadasve biti uvjerljiv kad je o strateškim pravcima tvrtkina razvoja riječ. Pa makar u tome bilo i malo blefiranja. Jer ipak, poduzetnik i menadžer poduzetnik (onaj koji razmišlja kao da je i vlasnik tvrtke kojoj je na čelu) u ovom svijetu gdje je sve postalo nevjerojatno ubrzano, a istodobno i gusto maglovito, ne može sve sagledati. Ali ako ima intuiciju utemeljenu na znanju i iskustvu koje je stekao, moći će opravdati plaću koju prima. I osigurati dugoročnu perspektivu tvrtki.