Nitko ne sumnja u to da će autonomna vozila ili digitalni asistenti u zdravstvu postati važan dio naše svakodnevice. No ozbiljno se sumnja u to mogu li se takve inovacije razvijati u Europskoj uniji ili ćemo samo pričekati da se razviju i testiraju u SAD-u ili Kini, a onda ćemo mi biti samo konzumenti
U proljeće 2012. stigao sam u San Francisco s pričom kako smo kreirali prvu legalnu virtualnu valutu i da smo sada spremni osvojiti svjetsko tržište. Očekivao sam uzvike oduševljenja jer smo uspjeli pronaći formulu kako da navigiramo kroz zakone koji uopće ne predviđaju takvu ideju. Dočekalo me je: 'Legalno?! Pa koga briga je li legalno?! Dajte vi najprije napravite da kroz tu vašu virtualnu valutu prođe 100 milijuna dolara, a onda ćemo svi zajedno sjesti i vidjeti što ćemo s tim. Pa nećemo valjda gubiti vrijeme na to da vas usporavamo dok još ni sami ne znate točno što radite ni hoće li to na tržištu stvarati vrijednost?!'
Kao da ste se u punoj brzini zaletjeli u zid. Kakva lekcija iz života i poduzetništva! Gomilu smo novca i vremena do tada uložili u to kako da počnemo testirati u Hrvatskoj: na odvjetnike, mišljenja različitih tijela, uvjeravanje ljudi da nam daju priliku jer smo napravili sve što se može napraviti unutar postojećih okvira. Da smo odmah krenuli u SAD-u, mogli smo se fokusirati isključivo na to kako da što više i brže testiramo i napravimo najbolji mogući proizvod. Kad odrastete u ovom dijelu svijeta, onda vam nije intuitivno da sve to može ići i bez komplikacija.
Slovenska startup-kuća
Najprije zakoni, a onda praksa, dio je našega mentalnog sklopa. Iako nam je svima jasno da je nemoguće unaprijed napisati zakone za nešto što se tek treba izmisliti. I Europska komisija to već dugo smatra problemom i sada sve češće za stvari poput umjetne inteligencije, u čemu želi da Europa inovira, gura pristup laissez faire. Uzmite si slobodu, samoorganizirajte se, stvorite praksu, a onda ćemo ono najbolje pretočiti u pravila i zakone. No dalek je put do toga da se takvo što iz načelne potpore pretvori u sustavnu primjenu. U međuvremenu će sve ovisiti o inicijativama pojedinaca i skupina ljudi.
Mnogo toga možemo naučiti iz nekih uspješnih slovenskih primjera. Kad je riječ o zakonodavnim okvirima, nije kod njih ništa mnogo bolje nego kod nas. No njihovi startup-poduzetnici sami su si izgradili odličnu infrastrukturu. Još prije petnaest godina imali su prve inkubatore čiji je cilj bio dijeljenje znanja i to da svoje startupove doslovno natjeraju da odu preko Velike bare. U San Franciscu otvorili su slovensku startup-kuću u kojoj su startupovi za malen novac mogli provesti prve mjesece i u kojoj su jedni drugima pomagali kako naći prve klijente i investitore. Tada su negdje sami osnovali i svoj prvi investicijski fond, Silicon Gardens, u kojem uspješni osnivači startupova ulažu novac i pomažu novoosnovanim tvrtkama. Ni za što od toga nisu ni tražili ni čekali dopuštenje.
Nitko ne sumnja da će npr. autonomna vozila ili digitalni asistenti u zdravstvu postati važan dio naše svakodnevice. No ozbiljno se sumnja u to mogu li se takve inovacije razvijati u EU ili ćemo kao i za mnogo drugih stvari samo pričekati da se razviju i testiraju u SAD-u ili Kini, a onda ćemo mi biti samo konzumenti. Obično se kaže da ondje gdje ne možete testirati proizvod i pronaći prvoga klijenta nema smisla ni pokretati tvrtku; odmah se preselite ili se bavite nečim drugim.
Autonomno vozilo ili digitalnog asistenta u zdravstvu nije moguće napraviti a da ne odrade na tisuće testnih radnih sati u stvarnom okružju: vožnja pravim gradovima i pravim cestama te pomaganje pravim pacijentima i liječnicima. Zna li itko kako kod nas izgleda postupak za dobivanje dozvole za testiranje takvih algoritama umjetne inteligencije u javnom prostoru? Nema ga, što je logično jer trenutačno ne postoji ni praksa. Zna li itko komu se možete obratiti s nečim takvim pa da se nađe rješenje? To tijelo ili ta osoba također ne postoje, a to je već ozbiljan problem. Jer ste već u početku zapeli i nemate nikoga s kim biste na tome mogli raditi.
Pitali smo kolege iz Njemačke kako kod njih testirati autonomno vozilo, da vidimo može li se iz njihova primjera nešto naučiti jer oni imaju jaku automobilsku industriju. Pokazalo se da i neke njemačke automobilske tvrtke otvaraju podružnice u Kini i onamo odlaze razvijati svoja rješenja jer ni u Njemačkoj trenutačno nema recepta.
Dva ključna problema
Kad je Hrvatska udruga za umjetnu inteligenciju CroAI prošle godine u Hrvatsku dovela najbolji svjetski tečaj umjetne inteligencije za građane, nismo čekali da se napišu novi zakoni o edukaciji građana, provede javna nabava, osnuju agencije ili odobre sredstva. Nismo tražili ničije dopuštenje. Samoorganizirali smo se i postigli najbolji rezultat u Europskoj uniji. Stvorili smo infrastrukturu jedni drugima. Sada želimo otići korak dalje: stvoriti preduvjete da možemo razvijati i testirati neke od najnaprednijih stvari u umjetnoj inteligenciji baš u Hrvatskoj.
Adresirat ćemo dva ključna problema: 1. Kad je nešto dovoljno sigurno da je razumno dopustiti da se testira u javnom prostoru? i 2. Ako se ipak dogodi nekakva šteta, kako će se sanirati?
Unutar CroAI-ja okupljamo najbolje stručnjake za umjetnu inteligenciju u Hrvatskoj koji će procijeniti sigurnost testiranja, a s osiguravateljima želimo razviti nov proizvod koji će omogućiti da se pokrije potencijalna šteta. Konačnu odluku i dalje će donijeti netko treći, ali barem ćemo moći doći s gomilom papira zbog kojih bi zahtjeve naše inovativne industrije ipak trebalo biti mnogo teže odbiti.